ZBIRKA KAMENIH GRBOVACres

Lokacija: istočnA strane krune vodospreme u dvorištu Gradske knjižnice i čitaonice Frane Petrić, Trg sv. Frane 8

<Štit u obliku tarče: Podijeljen u obliku roga, u središnjem polju veći ljiljan, a u dva bočna polja nešto manji ljiljani. Ratnik do pasa iz profila, koji na glavi ima šljem podignuta vizira s perjanicom, oko vrata nosi ogrlicu, a na tijelu oklop, u desnoj ruci koplje a u lijevoj štit iznad kojeg se vijori naboran plašt.

Prije nego se našla na današnjoj lokaciji, ova kruna zdenca nalazila se u sklopu lazareta kod kapelice sv. Duha.
Zadarskim mirom iz 1358. arhipelag ulazi u sastav države Ludovika I. Anžuvinca koji ga 1380. godine ustupa obitelji Saracen, a 1389. godine knezovima Gorjanskim. Heraldički simbol ljiljana potječe iz grba Anžuvinaca pa bi ovaj grb mogli pripisati tom vremenskom razdoblju.

*Jasminka Ćus-Rukonić, Heraldički Cres ili O grbovima i znakovima iz grada Cresa, ( hrvatski, talijanski, njemački, engleski ) (Cres, 1989.)

Lokacija: istočna strane krune vodospreme u dvorištu Gradske knjižnice i čitaonice Frane Petrić, Trg sv. Frane 8

Štit u obliku tarče: Podijeljen u obliku roga, u središnjem polju veći ljiljan, a u dva bočna polja nešto manji ljiljani. Ratnik do pasa iz profila, koji na glavi ima šljem podignuta vizira s perjanicom, oko vrata nosi ogrlicu, a na tijelu oklop, u desnoj ruci koplje a u lijevoj štit iznad kojeg se vijori naboran plašt.

Ova kruna zdenca nalazila se u sklopu lazareta kod kapelice sv. Duha, a danas Gradska knjižnice i čitaonice Frane Petrić.

Zadarskim mirom iz 1358. arhipelag ulazi u sastav države Ludovika I. Anžuvinca koji ga 1380. godine ustupa obitelji Saracen, a 1389. godine knezovima Gorjanskim. Heraldički simbol ljiljana potječe iz grba Anžuvinaca pa bi ovaj grb mogli pripisati tom vremenskom razdoblju.

*Jasminka Ćus-Rukonić, Heraldički Cres ili O grbovima i znakovima iz grada Cresa, ( hrvatski, talijanski, njemački, engleski ), (Cres, 1989.)

Lokacija: Peristil, pročelje palače Grisogono

Gotički okvir izmjeničnih zubaca s cvjetnom dekoracijom u donjem dijelu: U plavome zlatni raskriljeni orao.

Obitelji Cipci je već početkom 14. stoljeća nastanjena u četvrti sv. Dujma, gdje se i danas nalazi njihova palača na Peristilu. Otkupili su dio palače Grisogonovih te naručili dogradnju o čemu svjedoči grb.

Grb je gotovo istovjetan grbu obitelji de Madijs koja izumire u 16. stoljeću, a poveznica je i s obitelji Drago koja izumire stoljeće prije. Samo prezime javlja se 1454. godine. Poznati član obitelji je Jeronim kojemu je Marko Marulić posvetio svoje djelo. Obitelj pripada najstarijim splitskim plemićkim obiteljima, a po svom imovnom stanju koje se odnosi na prihod od obrade zemlje, na četvrtom su mjestu iza obitelji Papalić, Marulić i Tartaglia. Međutim, tek im je 1525. godine dukalom priznata ravnopravnost s ostalim splitskim plemstvom.

*Arsen Duplančić, Arhivsko-bibliografski podaci o nekim splitskim spomenicima iz Arheološkog muzeja, VAPD 100,Split 2007.,213.
*Kečkemet, Duško, Renesansna klesarsko-kiparska djela u Splitu, PPUD 7, Split 1953., 66-67., sl. 39.

Lokacija: Peristil, pročelje palače Grisogono

Gotički okvir izmjeničnih zubaca s cvjetnom dekoracijom u donjem dijelu: U plavome zlatni raskriljeni orao.

Obitelji Cipci je već početkom 14. stoljeća nastanjena u četvrti sv. Dujma, gdje se i danas nalazi njihova palača na Peristilu. Otkupili su dio palače Grisogonovih te naručili dogradnju o čemu svjedoči grb.

Grb je gotovo istovjetan grbu obitelji de Madijs koja izumire u 16. stoljeću, a poveznica je i s obitelji Drago koja izumire stoljeće prije. Samo prezime javlja se 1454. godine. Poznati član obitelji je Jeronim kojemu je Marko Marulić posvetio svoje djelo. Obitelj pripada najstarijim splitskim plemićkim obiteljima, a po svom imovnom stanju koje se odnosi na prihod od obrade zemlje, na četvrtom su mjestu iza obitelji Papalić, Marulić i Tartaglia. Međutim, tek im je 1525. godine dukalom priznata ravnopravnost s ostalim splitskim plemstvom.

 

*Arsen Duplančić, Arhivsko-bibliografski podaci o nekim splitskim spomenicima iz Arheološkog muzeja, VAPD 100, Split 2007., 213.
*Kečkemet, Duško, Renesansna klesarsko-kiparska djela u Splitu, PPUD 7, Split 1953., 66-67., sl. 39.
Lokacija: Ulica kraj sv. Ivana, prolaz od Peristila prema krstionici, luneta portala palače (Skočibučić) - Lukaris

Iz vrča izrasta uspravljeni krilati bik prednjim nogama drži otvorenu knjigu.
Grb sa simbolom sv. Luke evanđelista u štitu uokviren je izmjeničnim zubcima sa stiliziranim lišćem u dnu štita s jedne i druge strane.

Obitelj Lukaris jedna je od starijih splitskih obitelji proučenog rodoslovlja od 1260. do 1686. godine. Pretpostavlja se da je prvi nositelj grba Dominik Lukari u Splitu, nadbiskup (1328. – 1348.) koji se mogao upoznati s grbovima na svom putovanju u Francuskoj.
Grb na palači na zapadnoj strani Peristila otkriven je 1957. godine jer je do tada bio zazidan. Smještaj palače na mjestu kružnog hrama Dioklecijanove palače u središtu je gradskog duhovnog i društvenog života grada, a članovi obitelji bili su konzuli, suci i pripadnici viših slojeva svećenstva.

*Milan Ivanišević, Promišljanje o rodovima Lukari u Splitu i Lukarević u Dubrovniku, KB 41, Split 2015., 5-40.
*Mario-Nepo Kuzmanić, Splitski plemići, prezime i etnos, Split 1998., 26-29.
*Katja Marasović – Vlasta Marčić, Sklop građevina jugozapadno od Peristila, KB 33, Split 2006., 79, 91.

Lokacija: Ulica kraj sv. Ivana, prolaz od Peristila prema krstionici, luneta portala palače (Skočibučić) – Lukaris

 

U pravokutnom okviru štit okačen vrpcom o okruglu kuku ispod sredine donje stranice okvira: Iz vrča izrasta uspravljeni krilati bik prednjim nogama drži otvorenu knjigu.
Grb sa simbolom sv. Luke evanđelista u štitu uokviren je izmjeničnim zubcima sa stiliziranim lišćem u dnu štita s jedne i druge strane.

 

Obitelj Lukaris jedna je od starijih splitskih obitelji proučenog rodoslovlja od 1260. do 1686. godine. Pretpostavlja se da je prvi nositelj grba Dominik Lukari u Splitu, nadbiskup (1328. – 1348.) koji se mogao upoznati s grbovima na svom putovanju u Francuskoj.

Grb na palači na zapadnoj strani Peristila otkriven je 1957. godine jer je do tada bio zazidan. Smještaj palače na mjestu kružnog hrama Dioklecijanove palače u središtu je gradskog duhovnog i društvenog života grada, a članovi obitelji bili su konzuli, suci i pripadnici viših slojeva svećenstva.

*Milan Ivanišević, Promišljanje o rodovima Lukari u Splitu i Lukarević u Dubrovniku, KB 41, Split 2015., 5-40.
*Mario-Nepo Kuzmanić, Splitski plemići, prezime i etnos, Split 1998., 26-29.
*Katja Marasović – Vlasta Marčić, Sklop građevina jugozapadno od Peristila, KB 33, Split 2006., 79, 91.
Lokacija: Ulica kraj sv. Ivana, palača na zapadnoj strani Peristila, luneta portala

Grb u lovorovom vijencu: U plavome zlatni raskriljeni orao nalijevo.

Na nadvratniku ispod grba stoji natpis:
DOMINVS CVSTODIAT I(N)TROITV(M ) TVV(M ) E T EXITV(M ) TVV(M)

Palača je istočnim pročeljem okrenuta Peristilu, a na južnom pročelju je portal s grbom kroz koji se ulazilo u prolaz u dvorište sa stepenicama do prvoga kata. Portal nosi obilježja radionice Jurja Dalmatinca.

*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 158-160.
*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 59-60.
*Arsen Duplančić, Arhivsko-bibliografski podaci o nekim splitskim spomenicima iz Arheološkog muzeja, VAPD 100, Split 2007., 213.

Lokacija: Ulica kraj sv. Ivana, palača na zapadnoj strani Peristila, luneta portala

Grb u lovorovom vijencu: U plavome zlatni raskriljeni orao nalijevo.

Na nadvratniku ispod grba stoji natpis:

DOMINVS CVSTODIAT I(N)TROITV(M ) TVV(M ) ET EXITV(M ) TVV(M)

Palača je istočnim pročeljem okrenuta Peristilu, a na južnom pročelju je portal s grbom kroz koji se ulazilo u prolaz u dvorište sa stepenicama do prvoga kata. Portal nosi obilježja radionice Jurja Dalmatinca.

*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 158-160.
*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 59-60.
*Arsen Duplančić, Arhivsko-bibliografski podaci o nekim splitskim spomenicima iz Arheološkog muzeja, VAPD 100, Split 2007., 213.

Lokacija: Krešimirova ulica, sjeverno pročelje palače Grisogono iznad prizemlja

Uspravljeni lav.

Palača Grisogono na samom križanju Peristila i gradskog decumanusa nekada se obuhvaćala prostor od današnje ulice Kraj sv. Ivana do Krešimirove ulice koji su braća Antun, Andrija i Lovro podijelili 1403. godine. Lovre je dobio sjeverni dio zgrade koji je više od 600 godina u vlasništvu obitelji Grisogono. Drugi dio građevine kupili su Cipci, a kasnije su palače Grisogono i Cipci srasle u jednu građevnu cjelinu.
Na sjevernoj strani iznad prizemlja, gdje se nalazi manja ploča profiliranog okvira s prikazom lava, nedaleko je sačuvan gotički portal s kapitelima u prizemlju sjevernog pročelja.
Isto kao i konzola s grbom sa zvonika katedrale (Bonino iz Milana, oko 1427.) koja je vjerojatnije pripadala obitelji Ciprianis tako se i ovaj znamen pripisivao obitelji Grisogono. Grb Grisogono s tri vodoravne grede nalazi se nad vratima prvoga kata s unutarnje, dvorišne strane palače.

*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 207-208.
*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 41.
*Miroslav Granić – Denis Martinović, Plemstvo Kraljevine Dalmacije 1814. – 1918., Zadar 2018., 258-259.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.

Lokacija: Krešimirova ulica, sjeverno pročelje palače Grisogono iznad prizemlja

Uspravljeni lav.

Palača Grisogono na samom križanju Peristila i gradskog decumanusa nekada se obuhvaćala prostor od današnje ulice Kraj sv. Ivana do Krešimirove ulice koji su braća Antun, Andrija i Lovro podijelili 1403. godine. Lovre je dobio sjeverni dio zgrade koji je više od 600 godina u vlasništvu obitelji Grisogono. Drugi dio građevine kupili su Cipci, a kasnije su palače Grisogono i Cipci srasle u jednu građevnu cjelinu.

Na sjevernoj strani iznad prizemlja, gdje se nalazi manja ploča profiliranog okvira s prikazom lava, nedaleko je sačuvan gotički portal s kapitelima u prizemlju sjevernog pročelja.

Isto kao i konzola s grbom sa zvonika katedrale (Bonino iz Milana, oko 1427.) koja je vjerojatnije pripadala obitelji Ciprianis tako se i ovaj znamen pripisivao obitelji Grisogono. Grb Grisogono s  tri vodoravne grede nalazi se nad vratima prvoga kata s unutarnje, dvorišne strane palače.

 

*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 207-208.
*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 41.
*Miroslav Granić – Denis Martinović, Plemstvo Kraljevine Dalmacije 1814. – 1918., Zadar 2018., 258-259.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.
Lokacija: Dioklecijanova ulica, portal s lunetom

Štit u obliku tarče: U polju dvije kose grede.

Grb u luneti portala uokviren je bujnim akantusovim lišćem, nad grbom je prikaz noja koji guta mač te završni lisnati akroterij, a među njima svitak s natpisom DE. PIIV. DVRI. OROSI. (I najtvrđe ću požderati!). Na arhitravu dvorišnog portala je natpis s imenom vlasnika palače isklesan u rimskoj kapitali: BATISTE. DEVGVBIO. Kameni okvir portala uokviren je motivom izmjeničnih zubaca.

Ime obitelji pisalo se različito: de Ugubio, de Gubio, de Augubio, de Agubio. Palača je u 19. stoljeću bila u vlasništvu splitske obitelji Ivellio, a zvali su je Sv. Juraj prema puleni istoimene galije koja je stajala u dvorištu s ostalim ratnim trofejima obitelji Ivellio.
Ser Batista de Augubio podrijetlom iz talijanskog grada Gubbija u Umbriji, doselio se u Split prije 1435. jer je te godine posjedovao uhodanu trgovačku radnju. Ostvario je bogatu trgovačku karijeru i postao građanin komune 1439. godine. Bavio se posredničkom trgovinom između dviju jadranskih obala i dalje prema Bosni trgujući sirovinom za bojenje tkanina i tkaninom. Bio je i brodovlasnik, zakupnik brodova koji putuju prema Veneciji, novčar, zakupnik nadbiskupskih prihoda i komunalnih davanja te vlasnik zemljišnih posjeda u splitskom distriktu. U izvorima se spominje do 1483. godine.

*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 43-45, 56-58.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.
*Tomislav Raukar, Ser Baptista de Augubio, civis Spaleti, Mogućnosti 26 (1), Split 1979. 108-118.

Lokacija: Dioklecijanova ulica, portal s lunetom

Štit u obliku tarče: U polju dvije kose grede.

Grb u luneti portala uokviren je bujnim akantusovim lišćem, nad grbom je prikaz noja koji guta mač te završni lisnati akroterij, a među njima svitak s natpisom DE. PIIV. DVRI. OROSI. (I najtvrđe ću požderati!). Na arhitravu dvorišnog portala je natpis s imenom vlasnika palače isklesan u rimskoj kapitali: BATISTE. DEVGVBIO. Kameni okvir portala uokviren je motivom izmjeničnih zubaca.

 

Ime obitelji pisalo se različito: de Ugubio, de Gubio, de Augubio, de Agubio. Palača je u 19. stoljeću bila u vlasništvu splitske obitelji Ivellio, a zvali su je Sv. Juraj prema puleni istoimene galije koja je stajala u dvorištu s ostalim ratnim trofejima obitelji Ivellio.

 

Ser Batista de Augubio podrijetlom iz talijanskog grada Gubbija u Umbriji, doselio se u Split prije 1435. jer je te godine posjedovao uhodanu trgovačku radnju. Ostvario je bogatu trgovačku karijeru i postao građanin komune 1439. godine. Bavio se posredničkom trgovinom između dviju jadranskih obala i dalje prema Bosni trgujući sirovinom za bojenje tkanina i tkaninom. Bio je i brodovlasnik, zakupnik brodova koji putuju prema Veneciji, novčar, zakupnik nadbiskupskih prihoda i komunalnih davanja te vlasnik zemljišnih posjeda u splitskom distriktu. U izvorima se spominje do 1483. godine.

*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 43-45, 56-58.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.
*Tomislav Raukar, Ser Baptista de Augubio, civis Spaleti, Mogućnosti 26 (1), Split 1979. 108-118.
Lokacija: Dioklecijanova ulica, prolaz

Trokutasti štit koji se savija u volute:Raskoljen, desno dva kolca, lijevo dvije kose grede.

Na nadsvodu koji povezuje dvije kuće s jedne i druge strane ulice, u visini prvoga kata, ugrađena je ploča s grbom za koji nije utvrđen vlasnik. Osim profiliranog rubnika same ploče s grbom i štita ukrašenog volutama i pužnicama te stiliziranom školjkom na vrhu s obje strane grba uklesana je ukrasna vrpca. Iznad grba je profilirana okapnica.
Zbog sličnosti u izvedbi s vjerojatno istovremenim grbom Karepić na Marjanu pretpostavlja se da su izrađeni istoj radionici.

*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 212-214.

Lokacija: Dioklecijanova ulica, prolaz

Trokutasti štit koji se povija u valute: Raskoljen, desno dva kolca, lijevo dvije kose grede.

 

Na nadsvodu koji povezuje dvije kuće s jedne i druge strane ulice, u visini prvoga kata, ugrađena je ploča s grbom za koji nije utvrđen vlasnik. Osim profiliranog rubnika same ploče s grbom i  štita ukrašenog volutama i pužnicama te stiliziranom školjkom na vrhu s obje strane grba uklesana je ukrasna vrpca. Iznad grba je profilirana okapnica.

Zbog sličnosti u izvedbi s vjerojatno istovremenim grbom Karepić na Marjanu pretpostavlja se da su izrađeni istoj radionici.

 

*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 212-214.

Lokacija: Dioklecijanova ulica, Palača Augubio, kapitel stubišnoga trijema

Štit u obliku konjske glave: U polju dvije kose grede.

Jedan od tri obiteljska grba unutar palače Augubio u samom središtu grada, nekoliko metara udaljena od Peristila i sagrađena po uzoru na kasnogotičku Papalićevu palaču.
Osim ovog grba na stupu dvorišnog stubišta, obiteljski grb je u luneti ulaznog portala i na kapitelu uzidanog stupa u dvorištu palače.

*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.

Lokacija: Dioklecijanova ulica, Palača Augubio, kapitel stubišnoga trijema

Štit u obliku konjske glave: U polju dvije kose grede.

 

Jedan od tri obiteljska grba unutar palače Augubio u samom središtu grada, nekoliko metara udaljena od Peristila i sagrađena po uzoru na kasnogotičku Papalićevu palaču.

Osim ovog grba na stupu dvorišnog stubišta, obiteljski grb je u luneti ulaznog portala i na kapitelu uzidanog stupa u dvorištu palače.

 

*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.

Lokacija: Dioklecijanova ulica, Palača Augubio, kapitel ugrađen u zid dvorišta

Trokutasti štit: U polju dvije kose grede.

Na kapitelu ugrađenom unutar zida dvorišta palače Augubio nalazi se jedan od tri obiteljska grba svjedočeći o mnogim pregradnjama palače koje je doživjela u narednim stoljećima. Vlasnik palače Batista de Augubio bio je jedan od najistaknutijih predstavnika splitskog 15. stoljeća i značajan je za istraživanje plodnih trgovačkih veza između dviju obala.

*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.
*Tomislav Raukar, Ser Baptista de Augubio, civis Spaleti, Mogućnosti 26 (1), Split 1979. 108-118.

Lokacija: Dioklecijanova ulica, Palača Augubio, kapitel ugrađen u zid dvorišta

Trokutasti štit: U polju dvije kose grede.

Na kapitelu ugrađenom unutar zida dvorišta palače Augubio nalazi se jedan od tri obiteljska grba svjedočeći o mnogim pregradnjama palače koje je doživjela u narednim stoljećima. Vlasnik palače Batista de Augubio bio je jedan od najistaknutijih predstavnika splitskog 15. stoljeća i značajan je za istraživanje plodnih trgovačkih veza između dviju obala.

 

*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.
*Tomislav Raukar, Ser Baptista de Augubio, civis Spaleti, Mogućnosti 26 (1), Split 1979. 108-118.
Lokacija: Portal kuće u Dioklecijanovoj ulici 7

Štit uokviren kartušom s volutama: Razdijeljen, gore između dva trobrijega iz brijega izrasta ljiljan nadvišen str tri šestokrake zvijezde (1, 2), dolje u kojoj gredi dva dlana.

Juraj Dragišić odnosno de Caris (1572. – 1658.), splitski kanonik, pisac i humanist, vlasnik više kuća u gradu od kojih se jedna nalazila u današnjoj Dioklecijanovoj ulici. Kuća se spominje u njegovoj oporuci. Juraj de Caris najpoznatiji je predstavnik obitelji čije grbove nalazimo i na drugim mjestima u gradu i to u Dioklecijanovoj ulici 7 i u Cosmijevoj ulici, u nekadašnjoj palači Geremija na pročelju zgrade i na kruni bunara.

*Cvito Fisković, Dom Jurja Dragišića sred Splita, Ivan Paštrić (1636. – 1708.), život, djelo i suvremenici, Split 1988., 139–140.
Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121–123.

Lokacija: Portal kuće u Dioklecijanovoj ulici 7

Štit uokviren kartušom s volutama: Razdijeljen, gore između dva trobrijega iz brijega izrasta ljiljan nadvišen str tri šestokrake zvijezde (1, 2), dolje u kojoj gredi dva dlana.

Juraj Dragišić odnosno de Caris (1572. – 1658.), splitski kanonik, pisac i humanist, vlasnik više kuća u gradu od kojih se jedna nalazila u današnjoj Dioklecijanovoj ulici. Kuća se spominje u njegovoj oporuci.
Juraj de Caris najpoznatiji je predstavnik obitelji čije grbove nalazimo i na drugim mjestima u gradu i to u Dioklecijanovoj ulici 7 i u Cosmijevoj ulici, u nekadašnjoj palači Geremija na pročelju zgrade i na kruni bunara.

*Cvito Fisković, Dom Jurja Dragišića sred Splita, Ivan Paštrić (1636. – 1708.), život, djelo i suvremenici, Split 1988., 139–140.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121–123.