ZBIRKA KAMENIH GRBOVA Šibenik
A – Grbovi Tvrđave sv. Mihovila
Trokutasti štit: U modrom dva zlatna kolca.
Prema Coronelijevom grbovniku, ovaj grb pripada obitelji Vitturi. Dinko Zavorević, šibenski povjesničari i humanist, navodi da je dužnost šibenskog kneza od 1398. do 1402. obnašao je Luka Vitturi, ujedno i jedini pripadnik obitelji Vitturi koji je vršio neku rukovodeću dužnost u Šibeniku. Budući da su vrata u zidu otvorena prilikom obnove tvrđave za Petra Mišlina početkom 15. stoljeća, ovaj grb treba atribuirati upravo njemu.
*Vincenzo Maria Corronelli, Blasone Veneto o gentlizie insegne delle famiglie patrizie (Venezia: stampato da Gio. Batista Tramontin, 1706), 107.
*Ćuzela, Šibenski forifikacijski sustav, str. 38, bilj. 75.
Lokacija: uz vrata na sjeverozapadnom uglu tvrđave, ispod reljefa mletačkog lava.
Trokutasti štit: U modrom dva zlatna kolca.
Prema Coronelijevom grbovniku, ovaj grb pripada obitelji Vitturi. Dinko Zavorević, šibenski povjesničari i humanist, navodi da je dužnost šibenskog kneza od 1398. do 1402. obnašao je Luka Vitturi, ujedno i jedini pripadnik obitelji Vitturi koji je vršio neku rukovodeću dužnost u Šibeniku. Budući da su vrata u zidu otvorena prilikom obnove tvrđave za Petra Mišlina početkom 15. stoljeća, ovaj grb treba atribuirati upravo njemu.
Trokutasti štit: U modrom tri zlatna dupina jedan iznad drugoga.
Nakon dolaska Šibenika pod Mletačku vlast 1412. godine, građani su zahtijevali su da se tvrđava sruši, s ciljem da isključe mogućnost boravka mletačkih postrojbi unutar gradskih zidina. Izgleda da je njihovim zahtjevima udovoljeno budući da već 1416. godine mole Dužda da ipak obnovi tvrđavu. S obnovom se započelo vrlo brzo, o čemu svjedoči i grb tadašnjeg šibenskog kneza i kapetana Biaggia Dolfina.
*Il Re d'Armi di Sebenico, vol. 2, 46.
*Ćuzela, Šibenski forifikacijski sustav, str. 35.
Lokacija: Na istočnoj strani tvrđave, na visokom zidu koji povezuje dvije kvadratne kule.
Trokutasti štit: U modrom tri zlatna dupina jedan iznad drugoga.
Nakon dolaska Šibenika pod Mletačku vlast 1412. godine, građani su zahtijevali su da se tvrđava sruši, s ciljem da isključe mogućnost boravka mletačkih postrojbi unutar gradskih zidina. Izgleda da je njihovim zahtjevima udovoljeno budući da već 1416. godine mole Dužda da ipak obnovi tvrđavu. S obnovom se započelo vrlo brzo, o čemu svjedoči i grb tadašnjeg šibenskog kneza i kapetana Biaggia Dolfina.
Štit u obliku tarče: Sedam puta raskoljeno srebrno i crveno, u drugom srebrnom kolcu crveni latinski križ. Nakit izrastajuća glava zmaja okrenuta u desno iz čijih usta izlazi plameni jezičak. Plašt se spušta s obje strane štita.
Grb se nalazi na istome zidu kao onaj Biaggia Dolfina. Izgleda da je spomenuti zid završen u vrijeme kada je Moise Grimani bio knez i kapetan Šibenika.
*Il Re d'Armi di Sebenico, vol. 2, 55.
*Ćuzela, Šibenski forifikacijski sustav, str. 35.
Lokacija: Na istočnoj strani tvrđave, na visokom zidu koji povezuje dvije kvadratne kule.
Grb se nalazi na istome zidu kao onaj Biaggia Dolfina. Izgleda da je spomenuti zid završen u vrijeme kada je Moise Grimani bio knez i kapetan Šibenika.
Štit u obliku tarče: Sedam puta raskoljeno srebrno i crveno, u drugom srebrnom kolcu crveni latinski križ. Nakit izrastajuća glava zmaja okrenuta u desno iz čijih usta izlazi plameni jezičak. Plašt se spušta s obje strane štita.
Lijevo: Štit u obliku tarče: Pet puta razdijeljen modro i srebrno, u svakoj gredi po četiri zlatna novčića.
Desno: Štit u obliku tarče: Inverzno razdijeljen, u zlatnome modri romb.
Poligonalne kule na sjevernom zidu podignute su u drugoj polovici 16. stoljeća. Kako su u jednoj od njih uzidani grbovi šibenskog kneza Michielija i camerlenga Correra, možemo pretpostaviti da su oko 1562. godine kule izgrađene barem do visine na kojoj su istaknuti grbovi.
**Il Re d'Armi di Sebenico, vol. 2, 43-44, 66-68.
*Ćuzela, Šibenski forifikacijski sustav, str. 37.
Lokacija: Na desnoj poligonalnoj kuli sjevernog zida tvrđave sv. Mihovila.
Poligonalne kule na sjevernom zidu podignute su u drugoj polovici 16. stoljeća. Kako su na desnoj uzidani grbovi šibenskog kneza Michielija i camerlenga Correra, možemo pretpostaviti da su oko 1562. godine kule izgrađene barem do visine na kojoj su istaknuti grbovi.
Štit a mandorla uokviren kartušom koja se povija u volute: Raščetvoren, prvo i četvrto u crvenome stupajući zlatni lav s mačem u desnici na desnom ramenu, drugo i treće podijeljeno, u zlatnome iznad vode hodajući crni pas.
Iako otučen, na grbu se naziru heraldički elementi, a u donjem dijelu ploče upisana je godina MDXCVI. F.A. Galvani ovaj grb donosi u poglavlju gdje je popis neidentificiranih grbova te raspoznaje samo likove lava u gornjem desnom i donjem lijevom heraldičkom polju štita, no predlaže da bi grb mogao pripadati Ludoviku Benzonu. Ako se grb pomnije promotri, može se razaznati i sadržaj preostala dva polja štita: hodajući pas iznad vode. To potvrđuje pripadnost ovoga grba knezu Benzonu.
*Il Re d'Armi di Sebenico, vol. 2, 89, T XXIII.
*Corroneli, Blasone Veneto, str. 16.
Lokacija: Na zidu uz sjevernu kvadratnu kulu, nad ulazom u predtvrđavski prostor sv. Mihovila.
Štit a mandorla uokviren kartušom koja se povija u volute: Raščetvoren, prvo i četvrto u crvenome stupajući zlatni lav s mačem u desnici na desnom ramenu, drugo i treće podijeljeno, u zlatnome iznad vode hodajući crni pas.
Iako otučen, na grbu se naziru heraldički elementi, a u donjem dijelu ploče upisana je godina MDXCVI. F.A. Galvani ovaj grb donosi u poglavlju gdje je popis neidentificiranih grbova te raspoznaje samo likove lava u gornjem desnom i donjem lijevom heraldičkom polju štita no predlaže da bi grb mogao pripadati Ludoviku Benzonu. Ako se grb pomnije promotri, može se razaznati i sadržaj preostala dva polja štita: hodajući pas iznad vode. To potvrđuje pripadnost ovoga grba knezu Benzonu.