ZBIRKA KAMENIH GRBOVA Split
Trokutasti štit:Razdijeljen, gore lav u prolazu, dolje pet puta koso razdijeljen.
Grb manjih dimenzija, vjerojatno dio prozorskog luka ugrađen na pročelju obnovljene srednjovjekovne kuće u blizini katedrale. Izvorno mjesto grba je nepoznato.
Zbog sličnosti grb se dovodi u vezu s trogirskom plemićkom obitelji Mazzarelli (Mazzarello, Mazarello, Maccarello) koja se u Trogiru javlja u 13. stoljeću, a živjeli su u Splitu i u Zadru. Jerolim Mazzarelli iz Trogira oženio se 1525. godine splitskom plemkinjom Margaretom Grisogono, te se odselio u Split, gdje su možda već i ranije živjeli pripadnici ove obitelji.
Godine 1672. članovi obitelji primljeni su u splitsko Vijeće jer su bili nastanjeni u Splitu, već su imali trogirsko plemstvo i zbog zasluga u ratovima. I prije nego što su se nastanili u Splitu rodbinski su bili povezani sa splitskim obiteljima de Judicibus, Papalić, Comuli, Marulić i Geremija.
Grb obitelji Mazzarelli nalazi se na kruni bunara nekadašnjeg samostana sv. Petra u Trogiru.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 120-121.
*Arsen Duplančić, Regesta zapisnika splitskoga Velikog vijeća od 1620. do 1755. godine, GPPD 14, Split 1998., 72.
*Carl Georg Friedrich Heyer von Rosenfeld, Der Adlel des Königreichs Dalmatien, Nürnberg 1873., 56.
*Dujam Srećko Karaman, Il Re d´ Armi di Spalato, tab. 15. br. 7., tab. 22. br. 4., tab. 25. br. 12., tab. 67. br. 10., tab. 91. br. 8.
*Danka Radić, Grbovi splitskih obitelji u Armi di Trav – Giuoco d‘armi Jerolima Buffalisa i na trogirskim zdanjima, KB 34, Split 2007., 62, 63.
Lokacija: Don Frane Bulića 1, pročelje obnovljene kuće
Trokutasti štit: Razdijeljen, gore lav u prolazu, dolje pet puta koso razdijeljen.
Jednostavan oblik štita, vodoravno podijeljen po sredini, na gornjoj polovini životinjski lik (lav) u hodu okrenut udesno, podnožje štita tri desnokose grede.
Grb manjih dimenzija, vjerojatno dio prozorskog luka ugrađen na pročelju obnovljene srednjovjekovne kuće u blizini katedrale. Izvorno mjesto grba je nepoznato.
Zbog sličnosti grb se dovodi u vezu s trogirskom plemićkom obitelji Mazzarelli (Mazzarello, Mazarello, Maccarello) koja se u Trogiru javlja u 13. stoljeću, a živjeli su u Splitu i u Zadru.
Jerolim Mazzarelli iz Trogira oženio se 1525. godine splitskom plemkinjom Margaretom Grisogono, te se odselio u Split, gdje su možda već i ranije živjeli pripadnici ove obitelji.
Godine 1672. članovi obitelji primljeni su u splitsko Vijeće jer su bili nastanjeni u Splitu, već su imali trogirsko plemstvo i zbog zasluga u ratovima. I prije nego što su se nastanili u Splitu rodbinski su bili povezani sa splitskim obiteljima de Judicibus, Papalić, Comuli, Marulić i Geremija.
Grb obitelji Mazzarelli nalazi se na kruni bunara nekadašnjeg samostana sv. Petra u Trogiru.
Gotički okvir izmjeničnih zubaca s cvjetnom dekoracijom u donjem dijelu: U plavome zlatni raskriljeni orao.
Obitelji Cipci je već početkom 14. stoljeća nastanjena u četvrti sv. Dujma, gdje se i danas nalazi njihova palača na Peristilu. Otkupili su dio palače Grisogonovih te naručili dogradnju o čemu svjedoči grb.
Grb je gotovo istovjetan grbu obitelji de Madijs koja izumire u 16. stoljeću, a poveznica je i s obitelji Drago koja izumire stoljeće prije. Samo prezime javlja se 1454. godine. Poznati član obitelji je Jeronim kojemu je Marko Marulić posvetio svoje djelo. Obitelj pripada najstarijim splitskim plemićkim obiteljima, a po svom imovnom stanju koje se odnosi na prihod od obrade zemlje, na četvrtom su mjestu iza obitelji Papalić, Marulić i Tartaglia. Međutim, tek im je 1525. godine dukalom priznata ravnopravnost s ostalim splitskim plemstvom.
*Arsen Duplančić, Arhivsko-bibliografski podaci o nekim splitskim spomenicima iz Arheološkog muzeja, VAPD 100,Split 2007.,213.
*Kečkemet, Duško, Renesansna klesarsko-kiparska djela u Splitu, PPUD 7, Split 1953., 66-67., sl. 39.
Lokacija: Peristil, pročelje palače Grisogono
Gotički okvir izmjeničnih zubaca s cvjetnom dekoracijom u donjem dijelu: U plavome zlatni raskriljeni orao.
Obitelji Cipci je već početkom 14. stoljeća nastanjena u četvrti sv. Dujma, gdje se i danas nalazi njihova palača na Peristilu. Otkupili su dio palače Grisogonovih te naručili dogradnju o čemu svjedoči grb.
Grb je gotovo istovjetan grbu obitelji de Madijs koja izumire u 16. stoljeću, a poveznica je i s obitelji Drago koja izumire stoljeće prije. Samo prezime javlja se 1454. godine. Poznati član obitelji je Jeronim kojemu je Marko Marulić posvetio svoje djelo. Obitelj pripada najstarijim splitskim plemićkim obiteljima, a po svom imovnom stanju koje se odnosi na prihod od obrade zemlje, na četvrtom su mjestu iza obitelji Papalić, Marulić i Tartaglia. Međutim, tek im je 1525. godine dukalom priznata ravnopravnost s ostalim splitskim plemstvom.
Iz vrča izrasta uspravljeni krilati bik prednjim nogama drži otvorenu knjigu.
Grb sa simbolom sv. Luke evanđelista u štitu uokviren je izmjeničnim zubcima sa stiliziranim lišćem u dnu štita s jedne i druge strane.
Obitelj Lukaris jedna je od starijih splitskih obitelji proučenog rodoslovlja od 1260. do 1686. godine. Pretpostavlja se da je prvi nositelj grba Dominik Lukari u Splitu, nadbiskup (1328. – 1348.) koji se mogao upoznati s grbovima na svom putovanju u Francuskoj.
Grb na palači na zapadnoj strani Peristila otkriven je 1957. godine jer je do tada bio zazidan. Smještaj palače na mjestu kružnog hrama Dioklecijanove palače u središtu je gradskog duhovnog i društvenog života grada, a članovi obitelji bili su konzuli, suci i pripadnici viših slojeva svećenstva.
*Milan Ivanišević, Promišljanje o rodovima Lukari u Splitu i Lukarević u Dubrovniku, KB 41, Split 2015., 5-40.
*Mario-Nepo Kuzmanić, Splitski plemići, prezime i etnos, Split 1998., 26-29.
*Katja Marasović – Vlasta Marčić, Sklop građevina jugozapadno od Peristila, KB 33, Split 2006., 79, 91.
Lokacija: Ulica kraj sv. Ivana, prolaz od Peristila prema krstionici, luneta portala palače (Skočibučić) – Lukaris
Obitelj Lukaris jedna je od starijih splitskih obitelji proučenog rodoslovlja od 1260. do 1686. godine. Pretpostavlja se da je prvi nositelj grba Dominik Lukari u Splitu, nadbiskup (1328. – 1348.) koji se mogao upoznati s grbovima na svom putovanju u Francuskoj.
Grb na palači na zapadnoj strani Peristila otkriven je 1957. godine jer je do tada bio zazidan. Smještaj palače na mjestu kružnog hrama Dioklecijanove palače u središtu je gradskog duhovnog i društvenog života grada, a članovi obitelji bili su konzuli, suci i pripadnici viših slojeva svećenstva.
Grb u lovorovom vijencu: U plavome zlatni raskriljeni orao nalijevo.
Na nadvratniku ispod grba stoji natpis:
DOMINVS CVSTODIAT I(N)TROITV(M ) TVV(M ) E T EXITV(M ) TVV(M)
Palača je istočnim pročeljem okrenuta Peristilu, a na južnom pročelju je portal s grbom kroz koji se ulazilo u prolaz u dvorište sa stepenicama do prvoga kata. Portal nosi obilježja radionice Jurja Dalmatinca.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 158-160.
*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 59-60.
*Arsen Duplančić, Arhivsko-bibliografski podaci o nekim splitskim spomenicima iz Arheološkog muzeja, VAPD 100, Split 2007., 213.
Lokacija: Ulica kraj sv. Ivana, palača na zapadnoj strani Peristila, luneta portala
Grb u lovorovom vijencu: U plavome zlatni raskriljeni orao nalijevo.
Na nadvratniku ispod grba stoji natpis:
DOMINVS CVSTODIAT I(N)TROITV(M ) TVV(M ) ET EXITV(M ) TVV(M)
Palača je istočnim pročeljem okrenuta Peristilu, a na južnom pročelju je portal s grbom kroz koji se ulazilo u prolaz u dvorište sa stepenicama do prvoga kata. Portal nosi obilježja radionice Jurja Dalmatinca.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 158-160.
*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 59-60.
*Arsen Duplančić, Arhivsko-bibliografski podaci o nekim splitskim spomenicima iz Arheološkog muzeja, VAPD 100, Split 2007., 213.
Uspravljeni lav.
Palača Grisogono na samom križanju Peristila i gradskog decumanusa nekada se obuhvaćala prostor od današnje ulice Kraj sv. Ivana do Krešimirove ulice koji su braća Antun, Andrija i Lovro podijelili 1403. godine. Lovre je dobio sjeverni dio zgrade koji je više od 600 godina u vlasništvu obitelji Grisogono. Drugi dio građevine kupili su Cipci, a kasnije su palače Grisogono i Cipci srasle u jednu građevnu cjelinu.
Na sjevernoj strani iznad prizemlja, gdje se nalazi manja ploča profiliranog okvira s prikazom lava, nedaleko je sačuvan gotički portal s kapitelima u prizemlju sjevernog pročelja.
Isto kao i konzola s grbom sa zvonika katedrale (Bonino iz Milana, oko 1427.) koja je vjerojatnije pripadala obitelji Ciprianis tako se i ovaj znamen pripisivao obitelji Grisogono. Grb Grisogono s tri vodoravne grede nalazi se nad vratima prvoga kata s unutarnje, dvorišne strane palače.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 207-208.
*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 41.
*Miroslav Granić – Denis Martinović, Plemstvo Kraljevine Dalmacije 1814. – 1918., Zadar 2018., 258-259.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.
Lokacija: Krešimirova ulica, sjeverno pročelje palače Grisogono iznad prizemlja
Uspravljeni lav.
Palača Grisogono na samom križanju Peristila i gradskog decumanusa nekada se obuhvaćala prostor od današnje ulice Kraj sv. Ivana do Krešimirove ulice koji su braća Antun, Andrija i Lovro podijelili 1403. godine. Lovre je dobio sjeverni dio zgrade koji je više od 600 godina u vlasništvu obitelji Grisogono. Drugi dio građevine kupili su Cipci, a kasnije su palače Grisogono i Cipci srasle u jednu građevnu cjelinu.
Na sjevernoj strani iznad prizemlja, gdje se nalazi manja ploča profiliranog okvira s prikazom lava, nedaleko je sačuvan gotički portal s kapitelima u prizemlju sjevernog pročelja.
Isto kao i konzola s grbom sa zvonika katedrale (Bonino iz Milana, oko 1427.) koja je vjerojatnije pripadala obitelji Ciprianis tako se i ovaj znamen pripisivao obitelji Grisogono. Grb Grisogono s tri vodoravne grede nalazi se nad vratima prvoga kata s unutarnje, dvorišne strane palače.
Štit u obliku tarče: U polju dvije kose grede.
Grb u luneti portala uokviren je bujnim akantusovim lišćem, nad grbom je prikaz noja koji guta mač te završni lisnati akroterij, a među njima svitak s natpisom DE. PIIV. DVRI. OROSI. (I najtvrđe ću požderati!). Na arhitravu dvorišnog portala je natpis s imenom vlasnika palače isklesan u rimskoj kapitali: BATISTE. DEVGVBIO. Kameni okvir portala uokviren je motivom izmjeničnih zubaca.
Ime obitelji pisalo se različito: de Ugubio, de Gubio, de Augubio, de Agubio. Palača je u 19. stoljeću bila u vlasništvu splitske obitelji Ivellio, a zvali su je Sv. Juraj prema puleni istoimene galije koja je stajala u dvorištu s ostalim ratnim trofejima obitelji Ivellio.
Ser Batista de Augubio podrijetlom iz talijanskog grada Gubbija u Umbriji, doselio se u Split prije 1435. jer je te godine posjedovao uhodanu trgovačku radnju. Ostvario je bogatu trgovačku karijeru i postao građanin komune 1439. godine. Bavio se posredničkom trgovinom između dviju jadranskih obala i dalje prema Bosni trgujući sirovinom za bojenje tkanina i tkaninom. Bio je i brodovlasnik, zakupnik brodova koji putuju prema Veneciji, novčar, zakupnik nadbiskupskih prihoda i komunalnih davanja te vlasnik zemljišnih posjeda u splitskom distriktu. U izvorima se spominje do 1483. godine.
*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 43-45, 56-58.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.
*Tomislav Raukar, Ser Baptista de Augubio, civis Spaleti, Mogućnosti 26 (1), Split 1979. 108-118.
Lokacija: Dioklecijanova ulica, portal s lunetom
Štit u obliku tarče: U polju dvije kose grede.
Grb u luneti portala uokviren je bujnim akantusovim lišćem, nad grbom je prikaz noja koji guta mač te završni lisnati akroterij, a među njima svitak s natpisom DE. PIIV. DVRI. OROSI. (I najtvrđe ću požderati!). Na arhitravu dvorišnog portala je natpis s imenom vlasnika palače isklesan u rimskoj kapitali: BATISTE. DEVGVBIO. Kameni okvir portala uokviren je motivom izmjeničnih zubaca.
Ime obitelji pisalo se različito: de Ugubio, de Gubio, de Augubio, de Agubio. Palača je u 19. stoljeću bila u vlasništvu splitske obitelji Ivellio, a zvali su je Sv. Juraj prema puleni istoimene galije koja je stajala u dvorištu s ostalim ratnim trofejima obitelji Ivellio.
Ser Batista de Augubio podrijetlom iz talijanskog grada Gubbija u Umbriji, doselio se u Split prije 1435. jer je te godine posjedovao uhodanu trgovačku radnju. Ostvario je bogatu trgovačku karijeru i postao građanin komune 1439. godine. Bavio se posredničkom trgovinom između dviju jadranskih obala i dalje prema Bosni trgujući sirovinom za bojenje tkanina i tkaninom. Bio je i brodovlasnik, zakupnik brodova koji putuju prema Veneciji, novčar, zakupnik nadbiskupskih prihoda i komunalnih davanja te vlasnik zemljišnih posjeda u splitskom distriktu. U izvorima se spominje do 1483. godine.
Trokutasti štit koji se savija u volute:Raskoljen, desno dva kolca, lijevo dvije kose grede.
Na nadsvodu koji povezuje dvije kuće s jedne i druge strane ulice, u visini prvoga kata, ugrađena je ploča s grbom za koji nije utvrđen vlasnik. Osim profiliranog rubnika same ploče s grbom i štita ukrašenog volutama i pužnicama te stiliziranom školjkom na vrhu s obje strane grba uklesana je ukrasna vrpca. Iznad grba je profilirana okapnica.
Zbog sličnosti u izvedbi s vjerojatno istovremenim grbom Karepić na Marjanu pretpostavlja se da su izrađeni istoj radionici.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 212-214.
Lokacija: Dioklecijanova ulica, prolaz
Trokutasti štit koji se povija u valute: Raskoljen, desno dva kolca, lijevo dvije kose grede.
Na nadsvodu koji povezuje dvije kuće s jedne i druge strane ulice, u visini prvoga kata, ugrađena je ploča s grbom za koji nije utvrđen vlasnik. Osim profiliranog rubnika same ploče s grbom i štita ukrašenog volutama i pužnicama te stiliziranom školjkom na vrhu s obje strane grba uklesana je ukrasna vrpca. Iznad grba je profilirana okapnica.
Zbog sličnosti u izvedbi s vjerojatno istovremenim grbom Karepić na Marjanu pretpostavlja se da su izrađeni istoj radionici.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 212-214.
Štit u obliku konjske glave: U polju dvije kose grede.
Jedan od tri obiteljska grba unutar palače Augubio u samom središtu grada, nekoliko metara udaljena od Peristila i sagrađena po uzoru na kasnogotičku Papalićevu palaču.
Osim ovog grba na stupu dvorišnog stubišta, obiteljski grb je u luneti ulaznog portala i na kapitelu uzidanog stupa u dvorištu palače.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.
Lokacija: Dioklecijanova ulica, Palača Augubio, kapitel stubišnoga trijema
Štit u obliku konjske glave: U polju dvije kose grede.
Jedan od tri obiteljska grba unutar palače Augubio u samom središtu grada, nekoliko metara udaljena od Peristila i sagrađena po uzoru na kasnogotičku Papalićevu palaču.
Osim ovog grba na stupu dvorišnog stubišta, obiteljski grb je u luneti ulaznog portala i na kapitelu uzidanog stupa u dvorištu palače.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.
Trokutasti štit: U polju dvije kose grede.
Na kapitelu ugrađenom unutar zida dvorišta palače Augubio nalazi se jedan od tri obiteljska grba svjedočeći o mnogim pregradnjama palače koje je doživjela u narednim stoljećima. Vlasnik palače Batista de Augubio bio je jedan od najistaknutijih predstavnika splitskog 15. stoljeća i značajan je za istraživanje plodnih trgovačkih veza između dviju obala.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1998., 37.
*Tomislav Raukar, Ser Baptista de Augubio, civis Spaleti, Mogućnosti 26 (1), Split 1979. 108-118.
Lokacija: Dioklecijanova ulica, Palača Augubio, kapitel ugrađen u zid dvorišta
Trokutasti štit: U polju dvije kose grede.
Na kapitelu ugrađenom unutar zida dvorišta palače Augubio nalazi se jedan od tri obiteljska grba svjedočeći o mnogim pregradnjama palače koje je doživjela u narednim stoljećima. Vlasnik palače Batista de Augubio bio je jedan od najistaknutijih predstavnika splitskog 15. stoljeća i značajan je za istraživanje plodnih trgovačkih veza između dviju obala.
Štit uokviren kartušom s volutama: Razdijeljen, gore između dva trobrijega iz brijega izrasta ljiljan nadvišen str tri šestokrake zvijezde (1, 2), dolje u kojoj gredi dva dlana.
Juraj Dragišić odnosno de Caris (1572. – 1658.), splitski kanonik, pisac i humanist, vlasnik više kuća u gradu od kojih se jedna nalazila u današnjoj Dioklecijanovoj ulici. Kuća se spominje u njegovoj oporuci. Juraj de Caris najpoznatiji je predstavnik obitelji čije grbove nalazimo i na drugim mjestima u gradu i to u Dioklecijanovoj ulici 7 i u Cosmijevoj ulici, u nekadašnjoj palači Geremija na pročelju zgrade i na kruni bunara.
*Cvito Fisković, Dom Jurja Dragišića sred Splita, Ivan Paštrić (1636. – 1708.), život, djelo i suvremenici, Split 1988., 139–140.
Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121–123.
Lokacija: Portal kuće u Dioklecijanovoj ulici 7
Štit uokviren kartušom s volutama: Razdijeljen, gore između dva trobrijega iz brijega izrasta ljiljan nadvišen str tri šestokrake zvijezde (1, 2), dolje u kojoj gredi dva dlana.
Juraj Dragišić odnosno de Caris (1572. – 1658.), splitski kanonik, pisac i humanist, vlasnik više kuća u gradu od kojih se jedna nalazila u današnjoj Dioklecijanovoj ulici. Kuća se spominje u njegovoj oporuci.
Juraj de Caris najpoznatiji je predstavnik obitelji čije grbove nalazimo i na drugim mjestima u gradu i to u Dioklecijanovoj ulici 7 i u Cosmijevoj ulici, u nekadašnjoj palači Geremija na pročelju zgrade i na kruni bunara.
*Cvito Fisković, Dom Jurja Dragišića sred Splita, Ivan Paštrić (1636. – 1708.), život, djelo i suvremenici, Split 1988., 139–140.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121–123.