ZBIRKA KAMENIH GRBOVA Split
*
Lokacija: Don Frane Bulića 1
*Ante Josip Soldo, “Velikan portreta i oblika – Juraj Dalmatinac”, Crkva u svijetu vol. 10, br. 3 (1975): 256, bilj. 4.
Gotički okvir izmjeničnih zubaca s cvjetnom dekoracijom u donjem dijelu: Unutar štita orao okrenut udesno
Obitelji Cipci je već početkom 14. stoljeća nastanjena u četvrti sv. Dujma, gdje se i danas nalazi njihova palača na Peristilu. Otkupili su dio palače Grisogonovih te naručili dogradnju o čemu svjedoči grb.
Grb je gotovo istovjetan grbu obitelji de Madijs koja izumire u 16. stoljeću, a poveznica je i s obitelji Drago koja izumire stoljeće prije. Samo prezime javlja se 1454. godine. Poznati član obitelji je Jeronim kojemu je Marko Marulić posvetio svoje djelo. Obitelj pripada najstarijim splitskim plemićkim obiteljima, a po svom imovnom stanju koje se odnosi na prihod od obrade zemlje, na četvrtom su mjestu iza obitelji Papalić, Marulić i Tartaglia. Međutim, tek im je 1525. godine dukalom priznata ravnopravnost s ostalim splitskim plemstvom.
*Arsen Duplančić, Arhivsko-bibliografski podaci o nekim splitskim spomenicima iz Arheološkog muzeja, VAPD 100,Split 2007.,213.
*Kečkemet, Duško, Renesansna klesarsko-kiparska djela u Splitu, PPUD 7, Split 1953., 66-67., sl. 39.
Lokacija: Peristil, pročelje palače Grisogono
Gotički okvir izmjeničnih zubaca s cvjetnom dekoracijom u donjem dijelu: Unutar štita orao okrenut udesno.
Obitelji Cipci je već početkom 14. stoljeća nastanjena u četvrti sv. Dujma, gdje se i danas nalazi njihova palača na Peristilu. Otkupili su dio palače Grisogonovih te naručili dogradnju o čemu svjedoči grb.
Grb je gotovo istovjetan grbu obitelji de Madijs koja izumire u 16. stoljeću, a poveznica je i s obitelji Drago koja izumire stoljeće prije. Samo prezime javlja se 1454. godine. Poznati član obitelji je Jeronim kojemu je Marko Marulić posvetio svoje djelo. Obitelj pripada najstarijim splitskim plemićkim obiteljima, a po svom imovnom stanju koje se odnosi na prihod od obrade zemlje, na četvrtom su mjestu iza obitelji Papalić, Marulić i Tartaglia. Međutim, tek im je 1525. godine dukalom priznata ravnopravnost s ostalim splitskim plemstvom.
U središtu štita znak evanđelista Luke. Uspravni gornji dio krilatoga bika sa svetokrugom okrenut na desnu stranu. Bik je s obje prednje noge naslonio na otvorenu knjigu. Gornji dio tijela izlazi iz predmeta za koji se pretpostavlja da je plitki vrč s izljevom i podnožjem s tri prstena koji je služio za pranje ruku.
Grb sa simbolom sv. Luke evanđelista u štitu uokviren je izmjeničnim zubcima sa stiliziranim lišćem u dnu štita s jedne i druge strane.
Obitelj Lukaris jedna je od starijih splitskih obitelji proučenog rodoslovlja od 1260. do 1686. godine. Pretpostavlja se da je prvi nositelj grba Dominik Lukari u Splitu, nadbiskup (1328. – 1348.) koji se mogao upoznati s grbovima na svom putovanju u Francuskoj.
Grb na palači na zapadnoj strani Peristila otkriven je 1957. godine jer je do tada bio zazidan. Smještaj palače na mjestu kružnog hrama Dioklecijanove palače u središtu je gradskog duhovnog i društvenog života grada, a članovi obitelji bili su konzuli, suci i pripadnici viših slojeva svećenstva.
*Milan Ivanišević, Promišljanje o rodovima Lukari u Splitu i Lukarević u Dubrovniku, KB 41, Split 2015., 5-40.
*Mario-Nepo Kuzmanić, Splitski plemići, prezime i etnos, Split 1998., 26-29.
*Katja Marasović – Vlasta Marčić, Sklop građevina jugozapadno od Peristila, KB 33, Split 2006., 79, 91.
Lokacija: Ulica kraj sv. Ivana, prolaz od Peristila prema krstionici, luneta portala palače (Skočibučić) – Lukaris
Obitelj Lukaris jedna je od starijih splitskih obitelji proučenog rodoslovlja od 1260. do 1686. godine. Pretpostavlja se da je prvi nositelj grba Dominik Lukari u Splitu, nadbiskup (1328. – 1348.) koji se mogao upoznati s grbovima na svom putovanju u Francuskoj.
Grb na palači na zapadnoj strani Peristila otkriven je 1957. godine jer je do tada bio zazidan. Smještaj palače na mjestu kružnog hrama Dioklecijanove palače u središtu je gradskog duhovnog i društvenog života grada, a članovi obitelji bili su konzuli, suci i pripadnici viših slojeva svećenstva.
Grb u lovorovom vijencu: Orao okrenut ulijevo.
Na nadvratniku ispod grba stoji natpis:
DOMINVS CVSTODIAT I(N)TROITV(M ) TVV(M ) E T EXITV(M ) TVV(M)
Palača je istočnim pročeljem okrenuta Peristilu, a na južnom pročelju je portal s grbom kroz koji se ulazilo u prolaz u dvorište sa stepenicama do prvoga kata. Portal nosi obilježja radionice Jurja Dalmatinca.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 158-160.
*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 59-60.
*Arsen Duplančić, Arhivsko-bibliografski podaci o nekim splitskim spomenicima iz Arheološkog muzeja, VAPD 100, Split 2007., 213.
Lokacija: Ulica kraj sv. Ivana, palača na zapadnoj strani Peristila, luneta portala
Grb u lovorovom vijencu: Orao okrenut ulijevo.
Na nadvratniku ispod grba stoji natpis:
DOMINVS CVSTODIAT I(N)TROITV(M ) TVV(M ) ET EXITV(M ) TVV(M)
Palača je istočnim pročeljem okrenuta Peristilu, a na južnom pročelju je portal s grbom kroz koji se ulazilo u prolaz u dvorište sa stepenicama do prvoga kata. Portal nosi obilježja radionice Jurja Dalmatinca.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 158-160.
*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 59-60.
*Arsen Duplančić, Arhivsko-bibliografski podaci o nekim splitskim spomenicima iz Arheološkog muzeja, VAPD 100, Split 2007., 213.
Lokacija: Crkva i samostan sv. Luce, Ulica sv. Luce 1
Lijevo – Ovalni štit uokviren kartušom s volutama: Iz tri valovite grede izrastaju desno tri skraćena kolca zaobljenog kraja, srednji viši, i lijevo koračajući pas.
Desno – Ovalni štit uokviren kartušom s volutama: Razdijeljen gredom, gore desno drvo i lijevo gavran s grančicom u kljunu, dolje sedam puta ljevokoso razdijeljen.
Trokutasti štit:
* ...
Lokacija: Ulica Andrija Kačića 3
Trokutasti štit: U polju kuća između dva čempresa, iznad krova osmerokraka zvijezda.
*Il Re d’Armi di Sebenico, vol. 1, 71.
Štit uokviren kartušom s volutama: Štit grba podijeljen je horizontalno na dva polja. U gornjem dijelu štita tri šestokrake zvijezde, ispod njih je ljiljan i razvedeni motiv brijega. U donjem dijelu dijagonalna traka unutar koje su dvije stilizirane ruke (dlanovi).
Juraj Dragišić odnosno de Caris (1572. – 1658.), splitski kanonik, pisac i humanist, vlasnik više kuća u gradu od kojih se jedna nalazila u današnjoj Dioklecijanovoj ulici. Kuća se spominje u njegovoj oporuci. Juraj de Caris najpoznatiji je predstavnik obitelji čije grbove nalazimo i na drugim mjestima u gradu i to u Dioklecijanovoj ulici 7 i u Cosmijevoj ulici, u nekadašnjoj palači Geremija na pročelju zgrade i na kruni bunara.
*Cvito Fisković, Dom Jurja Dragišića sred Splita, Ivan Paštrić (1636. – 1708.), život, djelo i suvremenici, Split 1988., 139–140.
Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121–123.
Lokacija: Portal kuće u Dioklecijanovoj ulici 7
Štit uokviren kartušom s volutama: Štit grba podijeljen je horizontalno na dva polja. U gornjem dijelu štita tri šestokrake zvijezde, ispod njih je ljiljan i razvedeni motiv brijega. U donjem dijelu dijagonalna traka unutar koje su dvije stilizirane ruke (dlanovi).
Juraj Dragišić odnosno de Caris (1572. – 1658.), splitski kanonik, pisac i humanist, vlasnik više kuća u gradu od kojih se jedna nalazila u današnjoj Dioklecijanovoj ulici. Kuća se spominje u njegovoj oporuci.
Juraj de Caris najpoznatiji je predstavnik obitelji čije grbove nalazimo i na drugim mjestima u gradu i to u Dioklecijanovoj ulici 7 i u Cosmijevoj ulici, u nekadašnjoj palači Geremija na pročelju zgrade i na kruni bunara.
*Cvito Fisković, Dom Jurja Dragišića sred Splita, Ivan Paštrić (1636. – 1708.), život, djelo i suvremenici, Split 1988., 139–140.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121–123.