ZBIRKA KAMENIH GRBOVA Split

Lokacija: Zvonik katedrale Uznesenja BDM, zapadno pročelje, treći kat

Trokutasti štit: U polju kotirana kosa greda između dva niza ukoso po tri slova D. Obrubljeno polje štita završava pri dnu blagim šiljkom, a gornji dijelovi ruba su otučeni. U vrhu krajeva, u obliku luka s jedne i druge strane, savija se obrub prema sredini formirajući dvije volute okrenute prema vani. One su pri dnu spojene dvjema vrpcama. Plastično naglašene, iznad štita po sredini nad spojem voluta, nalazi se ukras oblika palmete.

Originalni grb kneza Francesca Celsija bio je skinut je prigodom restauracije zvonika 1896. godine, prenijet u Arheološki muzej u Splitu, a odatle u Muzej grada Splita. Originalni grb je zamijenjen kopijom postavljenom na zvonik.

Francesco Celsi bio je splitski knez i kapetan od 1517. do 1520. godine, a ostao je zabilježen u povijesti grada po kažnjavanju mladih Splićana koji su se odavali kartanju.

Obitelj Celsi doselila se iz Venecije s kojom je zadržala snažne veze te je tako i član plemićke grane bio knez i kapetan Splita. Pučka grana obitelji bavila se trgovinom.

*Milan Ivanišević, Grbovi u splitskoj prvostolnoj crkvi i riznici,u: Zbornik u čast akademika Stjepana Krasića VERBA VOLANT – SCRIPTA MANENT (pr. B. Matulić, V. Lupis), Split 2019., 665-683.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 87-88

Lokacija: Zvonik katedrale Uznesenja BDM, južno pročelje, prvi kat

Trokutasti štit: U polju između dvije kose grede zvijezda repatica.

Originalni reljef krilatog anđela koji rukama pridržava grb pripisan je Boninu iz Milana koji je sudjelovao na obnovi zvonika, a bio je ugrađen na zvoniku odakle je skinut za vrijeme restauracije 1890. – 1893. godine i prenijet u Arheološki muzej u Splitu pa u Muzej grada Splita, a na zvoniku je ugrađena replika.

Dujam II. de Judicibus, posljednji splitski nadbiskup iz predmletačkog razdoblja i zadnji Splićanin na nadbiskupskoj stolici, podrijetlom je iz stare splitske plemićke obitelji Lukarić (Luccari) izumrle do početka 17. stoljeća. Izabran je za nadbiskupa 1409., ali njegovo stupanje na stolicu sv. Duje otegnulo se za sedam godina zbog Zapadnoga raskola. Nezadovoljan predajom grada Mlečanima, Dujam II. se 1420. godine preselio na Sigismundov dvor u Ugarskoj zadržavši i dalje naslov splitskoga nadbiskupa. Zna se da je bio živ do 1435. jer se te godine nalazio na saboru u Požunu.

Obiteljski grb uklesan je uz natpis i na poklopcu sarkofaga Franice, majke nadbiskupa, iz 1429. godine postavljen u peripteru mauzoleja na kojem se spominje Dujam i naziva se časnim.

*Milan Ivanišević. Grbovi u splitskoj prvostolnoj crkvi i riznici, u: Zbornik u čast akademika Stjepana Krasića VERBA VOLANT – SCRIPTA MANENT (pr. B. Matulić, V. Lupis), Split 2019., 665-683.
*Predrag Marković, Anđeo štitonoša s grbom obitelji de Judicibus – još jedan nepoznati suradnik Bonina Jakovljeva iz Milana, Ars Adriatica 4, Zadar 2014., str. 199 – 212.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 100-101.

Lokacija: Zvonik katedrale Uznesenja BDM, sjeverno pročelje, prvi kat zvonika

Trokutasti štit: U polju uspravljeni lav.

Grb je isklesan u radionici Bonina iz Milana. Konzola s dva naga dječaka koji se jednom rukom drže za koluta, a drugom drže štit s lavom koji se propinje skinuta je u vrijeme restauriranja zvonika 1890. – 1894. godine i prenesena je u Arheološki muzej u Splitu, a na njezino mjesto postavljena je replika.

Ranije se smatralo da grb pripada obitelji Grisogono.

*Luka Jelić, Zvonik spljetske stolne crkve, VHAD, N.S., I/1895., Zagreb 1895. – 1896., 40.
*Arsen Duplančić, Srednjovjekovna zbirka. Zbirka novovjekovnih spomenika. Kat. jed. 83, u: Split u Arheološkom muzeju u Splitu (ur. Z. Buljević), Split 2007., 48.

Lokacija: Zvonik katedrale Uznesenja BDM, sjeverno pročelje, prvi kat

Trokutasti štit: U zlatnome crni raskriljeni dvoglavi orao nadvišen carskom krunom u desnoj kandži drži mač i žezlo, u lijevoj vladarsku jabuku, na prsima štitić: dva puta raskoljen, prvo u zlatnome crveni okrunjeni uspravljeni lav, drugo u crvenome srebrna greda, treće u zlatnome u crvenoj kosoj gredi tri srebrne ptice u letu.

Državni grb postavljen je kao trajna uspomena na restauraciju zvonika provedenu u razdoblju od 1890. do 1908. godine dok se zvonik nalazio pod skelama.
Austro-Ugarska carska i kraljevska dvojna monarhija od 1867. do 1918. godine ustrojena je s vladarima kuće Habsburg na čelu kao jedna od najstarijih europskih dinastija. Hrvatskom vladaju od 1527. do 1918. godine. Kada nakon dugotrajne vladavine umire posljednji austrijski car Franjo Josip I. (1848. – 1916.) dolazi do raspada Austro-Ugarske Monarhije, a abdikacijom posljednjeg cara Karla I. 1918. godine Habsburgovci prestaju postojati kao vladarska dinastija.
U Splitu je rijetko sačuvano znakovlje austrijske uprave u Splitu. Nakon završetka Prvog svjetskoga rata, 1919. godine, općinska uprava donijela je odluku o skidanju skoro svih neoštećenih austrijskih grbova koji su se nalazili na Željezničkoj stanici, Režiji duhana, Lučkom poglavarstvu i na državnim zgradama.

*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Sveučilište u Zadru, Poslijediplomski studij Graditeljsko nasljeđe, Zadar 2015., 246-247.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 71.