ZBIRKA KAMENIH GRBOVASplit

Lokacija: Dobrić 8, iznad prozora drugog kata

Trokutasti štit: Stupajući lav.

Lokacija: Dobrić 8, iznad prozora drugog kata

Trokutasti štit: Stupajući lav.

Lokacija: Crkva sv. Nikole, na glavnom pročelju

Okrugli štit: Vodoravna greda.

 Lokacija: Crkva sv. Nikole, na glavnom pročelju

Okrugli štit: Vodoravna greda.

Lokacija: Crkva sv. Nikole

Štit a mandrola.

Lokacija: Crkva sv. Nikole

Štit a mandrola.

Lokacija: Pekarska ulica

U okruglom štitu: Iznad dvije ukrštene lovorove graničce stupajući lav praćen gore desno osmokrakom zvijezdom sve nadvišeno krunom.

Lokacija:  Pekarska ulica

U okruglom štitu: Iznad dvije ukrštene lovorove graničce stupajući lav praćen gore desno osmokrakom zvijezdom sve nadvišeno krunom.

Lokacija: Ulica Jurja Barakovića, kuća Štrkalj

Štit u obliku tarče: U polju stupajući vuk.Iz kacige okrenute udesno kao nakit izrasta vuk kao u štitu koji u rukama drži tanki razvučeni svitak. Lijevo se iz kacige spušta lišće akantusa.

Vojna oprema i oružje koje nose ratnici karakteristični su za sredinu 15. stoljeća, pa se prema tome tada može datirati i ovaj grb. Grb s likom vuka nalazimo kod uskočke obitelji Hreljanović, no u njihovoj varijanti vuk u ruci drži sablju, kako u štitu tako i u nakitu. Ova obitelj spominje se u drugoj polovici 16. stoljeća a poznat je i pozlaćeni ciborij Vuka Hreljanovića s kraja 16. stoljeća, pronađen u Senju, kojeg je izradio nepoznati zlatar. Prvi spomen prezimena Hreljanović datira pak u Šibenik. U spisima šibenskog notara Karatusa Vitalea, nalazi se podatak iz 20. travnja 1459. godine, o šibenskom zlataru Pavlu Hreljanoviću, koji je oporukom ostavio veliki zemljoposjed. Moguće je da je Pavao izradio spomenuti ciborij, koji je zatim do Vuka Hreljanovića došao obiteljskim naslijeđem. Iako se u grbu Hreljanovića nalazi vuk sa sabljom, najstarija poznata potvrda tog grba je grbovnica iz sredine 16. stoljeća, stoga ne znamo kako je grb izgledao prije. Budući da se njena upotreba pojavljuje na ovim prostorima tek nakon dolaska Osmanlija u drugoj polovici 15. stoljeća, u grb je morala biti dodana kasnije.

*http://www.sibenik.in/bastina/prikaz-vojnika-na-sibenskom-Gotickom-portalu- jedinstven-je-u-svijetu/65254.html
*Enver Ljubović, “Senjski plemići i uskoci Hreljanovići”, Senjski zbornik 30 (2003): 149-152.
*Kolanović, Šibenik u kasnom srednjem vijeku, 99, bilj. 138.
*Der Adel des Konigreichs Dalmatien, 13, Taf. 9.
*Marija Šercer, Oružje u prošlosti (Zagreb: Povijesni muzej Hrvatske, 1980), 15-16.

Lokacija: Jurja Barakovića, kuća Štrkalj

Štit u obliku tarče: U polju stupajući vuk. Iz kacige okrenute udesno kao nakit izrasta vuk kao u štitu koji u rukama drži tanki razvučeni svitak. Lijevo se iz kacige spušta lišće akantusa.

Vojna oprema i oružje koje nose ratnici karakteristični su za sredinu 15. stoljeća, pa se prema tome tada može datirati i ovaj grb. Grb s likom vuka nalazimo kod uskočke obitelji Hreljanović, no u njihovoj varijanti vuk u ruci drži sablju, kako u štitu tako i u nakitu. Ova obitelj spominje se u drugoj polovici 16. stoljeća a poznat je i pozlaćeni ciborij Vuka Hreljanovića s kraja 16. stoljeća, pronađen u Senju, kojeg je izradio nepoznati zlatar. Prvi spomen prezimena Hreljanović datira pak u Šibenik. U spisima šibenskog notara Karatusa Vitalea, nalazi se podatak iz 20. travnja 1459. godine, o šibenskom zlataru Pavlu Hreljanoviću, koji je oporukom ostavio veliki zemljoposjed. Moguće je da je Pavao izradio spomenuti ciborij, koji je zatim do Vuka Hreljanovića došao obiteljskim naslijeđem. Iako se u grbu Hreljanovića nalazi vuk sa sabljom, najstarija poznata potvrda tog grba je grbovnica iz sredine 16. stoljeća, stoga ne znamo kako je grb izgledao prije. Budući da se njena upotreba pojavljuje na ovim prostorima tek nakon dolaska Osmanlija u drugoj polovici 15. stoljeća, u grb je morala biti dodana kasnije.

*Enver Ljubović, “Senjski plemići i uskoci Hreljanovići”, Senjski zbornik 30 (2003): 149-152.
*Kolanović, Šibenik u kasnom srednjem vijeku, 99, bilj. 138.
*Der Adel des Konigreichs Dalmatien , 13, Taf. 9.
*Marija Šercer, Oružje u prošlosti (Zagreb: Povijesni muzej Hrvatske, 1980), 15-16.
Lokacija: Jurja Barakovića 10

Štit u obliku tarče: Na krilu hodajući lav koji u desnici drži buzdovan. Iz kacige kao nakit izrasta torzo lava. S obje strane štita kao plašt spušta se razgranato akantusovo lišće.

* Il Re d'Armi di Sebenico, T. VI.

Lokacija: Jurja Barakovića 10

Štit u obliku tarče: Na krilu hodajući lav koji u desnici drži buzdovan. Iz kacige kao nakit izrasta torzo lava. S obje strane štita kao plašt spušta se razgranato akantusovo lišće.

* Il Re d’Armi di Sebenico, T. VI.

Lokacija: Marulićeva 6, zapadno pročelje

Štit u obliku tarče: Grb s ljestvama s tri prečke koje se sužavaju prema vrhu i križem na vrhu. Turnirska kaciga prekriva gornji rub štita, a nad plaštem i kacigom postavljen je lik propetog lava koji prednjim šapama drži križ. Bogato ukrašeno akantusovim lišćem.

Vremenska odrednica (ANNO. DNI. MDCLXXX) koja se nalazi na ploči ispod grba kao i na drugom grbu na istom pročelju vjerojatno je upisana naknadno.

Jedan od dva grba na kući obitelji Benedetti postavljen je južnije i povezan je uz potomka veronske plemićke lože Della Scala, splitskog građanina ser Antonia di Benedetta, koji se spominje 1459. godine. Braća Antonius, Joaness i Benedictus, spominju se 1472. kao sinovi pokojnog Benedikta iz Bergama. Tijekom 17. stoljeća obitelj se obogatila trgovinom i ulaganjem u kupovinu zemljišta te su postali jedna od najbogatijih obitelji u Splitu. Braća Petar i Dujmo primljeni su u plemićko vijeće grada Splita 1671. godine. Dukalom Alvisea Moceniga 1723. koji je naslov conte dodijelio Ivanu u Libro Aureo Conte upisani su on i njegov sin, kao i drugi Ivan, sin Vicka i Margarite Ostoja 1796. godine.

*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Sveučilište u Zadru, Poslijediplomski studij Graditeljsko nasljeđe, Zadar 2015., 171-174. *Miroslav Granić – Denis Martinović, Grbovi i rodoslovlja. Iz Povijesnog arhiva u Zadru, Split 1997., 7-8.
*Mario-Nepo Kuzmanić, Splićani, obitelji i prezimena, Split, 2008., 7-8.

Lokacija: Marulićeva 6, zapadno pročelje

Štit u obliku tarče: Grb s ljestvama s tri prečke koje se sužavaju prema vrhu i križem na vrhu. Turnirska kaciga prekriva gornji rub štita, a nad plaštem i kacigom postavljen je lik propetog lava koji prednjim šapama drži križ. Bogato ukrašeno akantusovim lišćem.

Vremenska odrednica (ANNO. DNI. MDCLXXX) koja se nalazi na ploči ispod grba kao i na drugom grbu na istom pročelju vjerojatno je upisana naknadno.

Jedan od dva grba na kući obitelji Benedetti postavljen je južnije i povezan je uz potomka veronske plemićke lože Della Scala, splitskog građanina ser Antonia di Benedetta, koji se spominje 1459. godine. Braća Antonius, Joaness i Benedictus, spominju se 1472. kao sinovi pokojnog Benedikta iz Bergama. Tijekom 17. stoljeća obitelj se obogatila trgovinom i ulaganjem u kupovinu zemljišta te su postali jedna od najbogatijih obitelji u Splitu. Braća Petar i Dujmo primljeni su u plemićko vijeće grada Splita 1671. godine. Dukalom Alvisea Moceniga 1723. koji je naslov conte dodijelio Ivanu u Libro Aureo Conte upisani su on i njegov sin, kao i drugi Ivan, sin Vicka i Margarite Ostoja 1796. godine.

*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Sveučilište u Zadru, Poslijediplomski studij Graditeljsko nasljeđe, Zadar 2015., 171-174.
*Miroslav Granić – Denis Martinović, Grbovi i rodoslovlja. Iz Povijesnog arhiva u Zadru, Split 1997., 7-8. 
*Mario-Nepo Kuzmanić, Splićani, obitelji i prezimena, Split, 2008., 7-8.

Lokacija: Ugaoni stup u Ulici kralja Tomislava, nasuprot kbr. 6

Štit u obliku tarče: U polju krilo.

Lokacija: Ugaoni stup u Ulici kralja Tomislava, nasuprot kbr. 6

Štit u obliku tarče: U polju krilo.

Lokacija: Stup na uglu Zagrebačke i Ulice kraljice Jelene

Trokutasti štit: Na trobrijegu stoji ptica.

Lokacija: Stup na uglu Zagrebačke i Ulice kraljice Jelene

Trokutasti štit: Na trobrijegu stoji ptica.

Lokacija: Marulićeva 6, zapadno pročelje

Grb iznad kojeg je profilirana kamena nadstrešnica uokviren je četverolistom, trokutastim na vrhu i dnu te zaobljenim na lijevoj i desnoj strani: U polju ljestve s tri prečke i križ na vrhu.

Ispod okvira na ravnoj ploči upisano je ANNO. DNI. MDCLXXX.

Obiteljski grb nalazi se na grobnoj ploči iz druge polovine 16. stoljeća i okviru slike koju je za oltar u franjevačkom samostanu na Poljudu naslikao Francesco da Santa Crocea oko 1550. godine kada su Benedettijevi podigli prvu južnu kapelu s grobnicom i oltarom.

*Viki Borić-Jakaša, Barokna stambena arhitektura u Splitu, Radovi IPU 26. Zagreb 2002., 78.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Sveučilište u Zadru, Poslijediplomski studij Graditeljsko nasljeđe, Zadar 2015., 171-174.
*Mario-Nepo Kuzmanić, Splićani, obitelji i prezimena, Split, 2008., 44.
*Radoslav Tomić, Splitska slikarska baština, Zagreb 2002., 31-32.

Lokacija: Marulićeva 6, zapadno pročelje

Grb iznad kojeg je profilirana kamena nadstrešnica uokviren je četverolistom, trokutastim na vrhu i dnu te zaobljenim na lijevoj i desnoj strani: U polju ljestve s tri prečke i križ na vrhu.

Ispod okvira na ravnoj ploči upisano je ANNO. DNI. MDCLXXX.

Obiteljski grb nalazi se na grobnoj ploči iz druge polovine 16. stoljeća i okviru slike koju je za oltar u franjevačkom samostanu na Poljudu naslikao Francesco da Santa Crocea oko 1550. godine kada su Benedettijevi podigli prvu južnu kapelu s grobnicom i oltarom.

*Viki Borić-Jakaša, Barokna stambena arhitektura u Splitu, Radovi IPU 26. Zagreb 2002., 78.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Sveučilište u Zadru, Poslijediplomski studij Graditeljsko nasljeđe, Zadar 2015., 171-174.
*Mario-Nepo Kuzmanić, Splićani, obitelji i prezimena, Split, 2008., 44.
*Radoslav Tomić, Splitska slikarska baština, Zagreb 2002., 31-32.