ZBIRKA KAMENIH GRBOVASplit
Štit u obliku tarče: U polju dva snižena roga.Nad kacigom i plaštem postavljen je propeti konj s prikazanom glavom, vratom, grivom i prednjim nogama. Grb okružuje lisnati ukras.
Palača je izvorno romanička s kasnijim gotičko-renesansnim pregradnjama i dogradnjama od sredine do kraja 15. stoljeća te se i grb može tako datirati. Palača je kasnije pripadala obitelji Cindro o čemu svjedoči priklesani grb na kapitelu dvorišnog stupa.
Josip Bosnić uočava tri roga uklesana u grbu te zaključuje da grb pripada talijanskoj plemićkoj obitelji Meraviglia, pripadnicima milanskog, odnosno lombardskog plemstva temeljem boravka trgovca Venture Meraviglie u Splitu koji se često spominje u dokumentima, na primjer, kao svjedok 1448. godine, kada se Andriji Alešiju isplaćuje rad na kapeli sv. Katarine u Crkvi sv. Dominika.
*Josip Bosnić, Grbovi palače kraj Zlatnih vrata u Ulici majstora Jurja u Splitu, KB 34, Split 2013., 13-38.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 178-196.
*Emil Hilje, Andrija Aleši i stambeno graditeljstvo u Splitu sredinom 15. stoljeća, Radovi IPU 29, Zagreb 2005., 45, 53.
*Jerko Marasović – Tomislav Marasović, Palača kraj Zlatnih vrata u Splitu – novootkriveni rad Jurja Dalmatinca ili njegove radionice, Peristil 5, Zagreb 1962., 61-70.
Lokacija: Ulica majstora Jurja 8, Palača kraj Zlatnih vrata, luneta portala
Štit u obliku tarče: U polju dva snižena roga. Iznad štita je kaciga s vizirom prekrivena plaštom. Nad kacigom i plaštem postavljen je propeti konj s prikazanom glavom, vratom, grivom i prednjim nogama. Grb okružuje lisnati ukras.
Palača je izvorno romanička s kasnijim gotičko-renesansnim pregradnjama i dogradnjama od sredine do kraja 15. stoljeća te se i grb može tako datirati. Palača je kasnije pripadala obitelji Cindro o čemu svjedoči priklesani grb na kapitelu dvorišnog stupa.
Josip Bosnić uočava tri roga uklesana u grbu te zaključuje da grb pripada talijanskoj plemićkoj obitelji Meraviglia, pripadnicima milanskog, odnosno lombardskog plemstva temeljem boravka trgovca Venture Meraviglie u Splitu koji se često spominje u dokumentima, na primjer, kao svjedok 1448. godine, kada se Andriji Alešiju isplaćuje rad na kapeli sv. Katarine u Crkvi sv. Dominika.
Trokutasti štit: U polju polumjesec nadvisuje osmokraka zvijezda.
Višekatnica pregrađena u 19. stoljeću s glavnim ulazom u kuću i romaničkim vratima s lunetom kojoj je nadvratnik odsječen na krajevima donjeg dijela, a u središtu je grb.
Ispod grba je monogram F†/G C koji vjerojatno nije u vezi se grbom iznad. Slova se tumače kao inicijali nekog vlasnika kuće spojeni križem poput znakova na pisanim dokumentima razdoblja srednjega vijeka.
*Cvito Fisković, Romaničke kuće u Splitu i u Trogiru, SHP, ser. III, 2, Zagreb 1952., 143.
Lokacija: Ulica majstora Jurja
Trokutasti štit: U polju polumjesec nadvisuje osmokraka zvijezda.
Višekatnica pregrađena u 19. stoljeću s glavnim ulazom u kuću i romaničkim vratima s lunetom kojoj je nadvratnik odsječen na krajevima donjeg dijela, a u središtu je grb.
Ispod grba je monogram koji vjerojatno nije u vezi se grbom iznad. Slova se tumače kao inicijali nekog vlasnika kuće spojeni križem poput znakova na pisanim dokumentima razdoblja srednjega vijeka.
*Cvito Fisković, Romaničke kuće u Splitu i u Trogiru, SHP, ser. III, 2, Zagreb 1952., 143.
Trokutasti štit: U polju uspravljeni lav.
Najistočniji grb iznad sjevernih arkada višedijelnog otvora (heksafore) jedan je od tri grba na sjevernom pročelju.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 94, 95.
*Mirjana Marasović, Šesterodijelni otvori na palači ex Ciprianis na Narodnom trgu u Splitu, GZSKH26-27/2000.-2001., Zagreb 2003., 63.
Lokacija: Marulićeva 6, palača Ciprianis-Benedetti, Seleban, sjeverno pročelje
Trokutasti štit: U polju uspravljeni lav.
Najistočniji grb iznad sjevernih arkada višedijelnog otvora (heksafore) jedan je od tri grba na sjevernom pročelju.
Trokutasti štit: U polju kula. Štit ima uklesanu vrpcu za vješanje iznad kojeg je križ. Okvir od izmjeničnih zubaca s lisnatim ukrasom između dna štita i okvira.
Dva grba s prikazom kule u štitu vidljiva na pročeljima u Ulici Ilirske akademije dovode se u vezu s obitelji Martini, iako štit nije vodoravno podjeljen i u donjem polju nema tri vodoravne zlatne grede. Naime, u Karamanovom grbovniku kod grba Martini (Martinich) štit je vodoravno podijeljen na plavo i crveno polje. U plavom je srebrna utvrda, a u crvenom tri vodoravne zlatne grede.
Martini (de Martinis, Martinčić) je uz obitelj Petrache-Comuli druga splitska obitelj koja u svom grbu ima kulu. Rodonačelnik obitelji Martin Martinov Petričić bio je član Velikog vijeća 1357. godine, a kasniji pripadnici obitelj obnašali su važne dužnosti u gradu do izumiranja obitelji početkom 17. stoljeća, odnosno zbog ženidbenih veza obitelj Papalić dodaje prezime Martini.
Obzirom na križ na vrhu grba i razdoblje nastanka, ako se radi o reduciranoj inačici obiteljskog grba, grb je mogao pripadati kanoniku Jakovu (1438. – 1461.) koji je kao notar i kancelar bio u službi općine, nadbiskupa i kaptola. Sinovi njegovog brata Nikole, egzaminatora i sudca, Jeronim i Franjo, koje Franjo Božićević naziva Martinčićima, pripadaju krugu Marka Marulića, te pišu pjesme na hrvatskom i latinskom jeziku.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 130-134.
*Dujam Srećko Karaman, Il Re d´ Armi di Spalato, tab. 14. br. 10.
*Mario Nepo Kuzmanić, Splitski plemići, prezime i etnos, Split 1998., 111-112.
*Elvira Šarić Kostić, Mletački kaštel u Splitu, Split 2020., 95-97.
Lokacija: Ulica Ilirske akademije, luneta sjevernog ulaza zgrade
Trokutasti štit: U polju kula. Štit ima uklesanu vrpcu za vješanje iznad kojeg je križ. Okvir od izmjeničnih zubaca s lisnatim ukrasom između dna štita i okvira.
Dva grba s prikazom kule u štitu vidljiva na pročeljima u Ulici Ilirske akademije dovode se u vezu s obitelji Martini, iako štit nije vodoravno podjeljen i u donjem polju nema tri vodoravne zlatne grede. Naime, u Karamanovom grbovniku kod grba Martini (Martinich) štit je vodoravno podijeljen na plavo i crveno polje. U plavom je srebrna utvrda, a u crvenom tri vodoravne zlatne grede.
Martini (de Martinis, Martinčić) je uz obitelj Petrache-Comuli druga splitska obitelj koja u svom grbu ima kulu. Rodonačelnik obitelji Martin Martinov Petričić bio je član Velikog vijeća 1357. godine, a kasniji pripadnici obitelj obnašali su važne dužnosti u gradu do izumiranja obitelji početkom 17. stoljeća, odnosno zbog ženidbenih veza obitelj Papalić dodaje prezime Martini.
Obzirom na križ na vrhu grba i razdoblje nastanka, ako se radi o reduciranoj inačici obiteljskog grba, grb je mogao pripadati kanoniku Jakovu (1438. – 1461.) koji je kao notar i kancelar bio u službi općine, nadbiskupa i kaptola. Sinovi njegovog brata Nikole, egzaminatora i sudca, Jeronim i Franjo, koje Franjo Božićević naziva Martinčićima, pripadaju krugu Marka Marulića, te pišu pjesme na hrvatskom i latinskom jeziku.
Trokutasti štit: U polju kula.
Na istočnom pročelju kuće vjerojatno je naknadno uzidan grb kojem nedostaje veći dio podloge ploče već prethodno oštećene.
Ovaj grb se kao i grb s kulom u luneti portala u istoj ulici dovodi u vezu s obitelji Martini.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 132-134.
*Elvira Šarić Kostić, Mletački kaštel u Splitu, Split 2020., 95-97.
Lokacija: Ulica Ilirske akademije, istočno pročelje kuće
Trokutasti štit: U polju kula.
Na istočnom pročelju kuće vjerojatno je naknadno uzidan grb kojem nedostaje veći dio podloge ploče već prethodno oštećene.
Ovaj grb se kao i grb s kulom u luneti portala u istoj ulici dovodi u vezu s obitelji Martini.
Trokutasti štit: Razdijeljen gredom, gore tri latinska plosnata križa (1, 2), dolje raskoljen kolcem, desno inicijal P., lijevo inicijal S.
Grb pokraj nekadašnje crkvice sv. Julijane na uglu Marulićeve ulice prema Voćnom trgu, a na sjevernoj strani uz nju kuća Altaras iz prve trećine 20. stoljeća na mjestu starije kuće. Kuća na dva kata s terasom iznad njih i trgovinama u prizemlju na južnom zidu ima grb uokviren izmjeničnim zupcima na okviru unutar kojeg je štit s tri malteška križa u gornjem dijelu i dva polja u donjem dijelu sa slovima P i S.
Iznad grba se nazire upisana godina 1622. ukrašena viticama i uklapala bi se u razdoblje nadbiskupovanja Ponzonija, kao i slova ako se radi o inicijalima, međutim, iako se grb pripisuje nadbiskupu Sforzi Ponzoniju (1616.- 1640.), nećaku i nasljedniku Merkantuna de Dominisa, bratu slikara Mateja koji je radio u splitskoj katedrali, vjerojatno se radi o naknadnoj intervenciji i priklesavanju starijeg grba osobito zbog stilskih odlika okvira i lisnatih ukrasa karakterističnih za ranije razdoblje. Inače je poznato više inačica grba Sforze, a polje štita uvijek je razdijeljeno na četvrtine.
Crkva sv. Julijane opisana je u izvorima kao dvoetažni objekt posvećen sv. Julijani i s kapelom Svih svetih u 17. stoljeću pa se i ulica zvala Ulica Svih Svetih. Danas je prostor dio stambeno-poslovnog bloka sa sačuvanom polukružnom apsidom jednobrodne crkve.
*Elvira Šarić Kostić, Mletački kaštel u Splitu, Split 2020., 115.
*Urban Krizomali, Grbovi splitskih nadpastira, List biskupije splitsko-makarske 11-12, Split 1940., 102.
*Zoran Peran, Grbovi biskupa i nadbiskupa Splitsko-makarske nadbiskupije http://www.academia.edu/33240434/Grbovi_biskupa_i_nadbiskupa_Splitsko-makarske_nadbiskupije
*Pavuša Vežić, Crkvica sv. Julijane u Splitu, u: Manuscula in honorem Željko Rapanić (ur. M. Jurković, A. Milošević), Zagreb - Motovun - Split 2012., 377-379.
Lokacija: Marulićeva ulica
Trokutasti štit: Razdijeljen gredom, gore tri latinska plosnata križa (1, 2), dolje raskoljen kolcem, desno inicijal P., lijevo inicijal S.
Grb pokraj nekadašnje crkvice sv. Julijane na uglu Marulićeve ulice prema Voćnom trgu, a na sjevernoj strani uz nju kuća Altaras iz prve trećine 20. stoljeća na mjestu starije kuće. Kuća na dva kata s terasom iznad njih i trgovinama u prizemlju na južnom zidu ima grb uokviren izmjeničnim zupcima na okviru unutar kojeg je štit s tri malteška križa u gornjem dijelu i dva polja u donjem dijelu sa slovima P i S.
Iznad grba se nazire upisana godina 1622. ukrašena viticama i uklapala bi se u razdoblje nadbiskupovanja Ponzonija, kao i slova ako se radi o inicijalima, međutim, iako se grb pripisuje nadbiskupu Sforzi Ponzoniju (1616.- 1640.), nećaku i nasljedniku Merkantuna de Dominisa, bratu slikara Mateja koji je radio u splitskoj katedrali, vjerojatno se radi o naknadnoj intervenciji i priklesavanju starijeg grba osobito zbog stilskih odlika okvira i lisnatih ukrasa karakterističnih za ranije razdoblje. Inače je poznato više inačica grba Sforze, a polje štita uvijek je razdijeljeno na četvrtine.
Crkva sv. Julijane opisana je u izvorima kao dvoetažni objekt posvećen sv. Julijani i s kapelom Svih svetih u 17. stoljeću pa se i ulica zvala Ulica Svih Svetih. Danas je prostor dio stambeno-poslovnog bloka sa sačuvanom polukružnom apsidom jednobrodne crkve.
Štit u obliku tarče: U raskoljenom plavo i crveno iz zlatnih uspravnih ljestvi izrasta latinski križ. Turnirska kaciga prekriva gornji rub štita, a nad plaštem i kacigom postavljen je lik propetog lava koji prednjim šapama drži križ. Bogato ukrašeno akantusovim lišćem.
Vremenska odrednica (ANNO. DNI. MDCLXXX) koja se nalazi na ploči ispod grba kao i na drugom grbu na istom pročelju vjerojatno je upisana naknadno.
Jedan od dva grba na kući obitelji Benedetti postavljen je južnije i povezan je uz potomka veronske plemićke lože Della Scala, splitskog građanina ser Antonia di Benedetta, koji se spominje 1459. godine. Braća Antonius, Joaness i Benedictus, spominju se 1472. kao sinovi pokojnog Benedikta iz Bergama. Tijekom 17. stoljeća obitelj se obogatila trgovinom i ulaganjem u kupovinu zemljišta te su postali jedna od najbogatijih obitelji u Splitu. Braća Petar i Dujmo primljeni su u plemićko vijeće grada Splita 1671. godine. Dukalom Alvisea Moceniga 1723. koji je naslov conte dodijelio Ivanu u Libro Aureo Conte upisani su on i njegov sin, kao i drugi Ivan, sin Vicka i Margarite Ostoja 1796. godine.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Sveučilište u Zadru, Poslijediplomski studij Graditeljsko nasljeđe, Zadar 2015., 171-174. *Miroslav Granić – Denis Martinović, Grbovi i rodoslovlja. Iz Povijesnog arhiva u Zadru, Split 1997., 7-8.
*Mario-Nepo Kuzmanić, Splićani, obitelji i prezimena, Split, 2008., 7-8.
Lokacija: Marulićeva 6, zapadno pročelje
Štit u obliku tarče: U raskoljenom plavo i crveno iz zlatnih uspravnih ljestvi izrasta latinski križ. Turnirska kaciga prekriva gornji rub štita, a nad plaštem i kacigom postavljen je lik propetog lava koji prednjim šapama drži križ. Bogato ukrašeno akantusovim lišćem.
Vremenska odrednica (ANNO. DNI. MDCLXXX) koja se nalazi na ploči ispod grba kao i na drugom grbu na istom pročelju vjerojatno je upisana naknadno.
Jedan od dva grba na kući obitelji Benedetti postavljen je južnije i povezan je uz potomka veronske plemićke lože Della Scala, splitskog građanina ser Antonia di Benedetta, koji se spominje 1459. godine. Braća Antonius, Joaness i Benedictus, spominju se 1472. kao sinovi pokojnog Benedikta iz Bergama. Tijekom 17. stoljeća obitelj se obogatila trgovinom i ulaganjem u kupovinu zemljišta te su postali jedna od najbogatijih obitelji u Splitu. Braća Petar i Dujmo primljeni su u plemićko vijeće grada Splita 1671. godine. Dukalom Alvisea Moceniga 1723. koji je naslov conte dodijelio Ivanu u Libro Aureo Conte upisani su on i njegov sin, kao i drugi Ivan, sin Vicka i Margarite Ostoja 1796. godine.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Sveučilište u Zadru, Poslijediplomski studij Graditeljsko nasljeđe, Zadar 2015., 171-174.
*Miroslav Granić – Denis Martinović, Grbovi i rodoslovlja. Iz Povijesnog arhiva u Zadru, Split 1997., 7-8.
*Mario-Nepo Kuzmanić, Splićani, obitelji i prezimena, Split, 2008., 7-8.
Trokutasti štit: U polju uspravljeni lav.
Na kući je ukupno pet grbova obitelji Ciprianis s lavom u štitu i šesti lav s lentom i natpisom AVDACES FORTVN(A) I(U)VAT (Sreća pomaže smione), reljef svetog Antuna Velikog / Opata i darovatelja Ciprijana Ivanova. Na reljefu se, desno i lijevo od svečeve glave, nalazi po jedan uspravni lav međusobno postavljeni jedan nasuprot drugog. Natpis, desno od sveca potvrđuje vlasnika i vrijeme:
VIR · NO ǀ BILIS CI ǀ PRIANVS · ǀ DE CIPRIAN ǀ IS · TV(n)C · CO ǀ MES · CVR ǀ CVLE · HAC ǀ IMAGINEM ǀ BEATI · ANT ǀ ONII · FIER ǀ I FECIT IN ǀ CVRCVLA ǀ IN · M(illesim)0 CCC(entesim)0 ǀ LXXXX ǀ IIII.
Reljef sv. Antuna Velikog / Opata, kršćanskog pustinjaka iz Egipta, suvremenika svetoga Duje, na uglovnici Marulićeve ulice i Ispod ure nalazi se na palači donatora. Donatora predstavlja mali kip čovjeka s bradicom i kapicom prikazan podno svečevih nogu, a koji ga je dao izraditi u Korčuli 1394. godine kako je potvrđeno na gotičkom natpisu. Ciprianus de Ciprianis, splitski i korčulanski upravitelj bio je pouzdanik hrvatsko-ugarskih krajeva kojeg bosanski kralj Tvrko I. zove muž pošteni i mudri, Čubrijan Žaninić, našeg dvora vlastelin i sluga.
Grb s likom lava s mačem nalazi se na portalu južnog pročelja kuće u ulici Korčulanskog statuta 1214. u Korčuli odakle je u Split došao Ciprijan. Od drugih poznatih obiteljskih grbova, za grb obitelji Ciprianis kipara Bonina iz Milana datiranog u razdoblje oko 1427. godine sa zvonika katedrale, a koji se čuva u Arheološkom muzeju u Splitu, ranije se smatralo da je pripadao obitelji Grisogono.
*Mladen Ančić, Ser Ciprijan Zaninov. Rod i karijera jednog splitskog patricija druge polovine XIV. st., Radovi ZPZ 39, Zadar 1997., 39.
*Arsen Duplančić, [Kataloška jedinica 83], u: Split u Arheološkome muzeju u Splitu, Split 2007., 48.
*Arsen Duplančić, Iščeznuli detalji staroga Splita u Dioklecijanovoj palači, KB 38, Split 2012., 113.
*Cvito Fisković, Izgled splitskog Narodnog trga u prošlosti, Peristil 1, Zagreb 1954., 98-100.
*Milan Ivanišević, Grbovi u splitskoj prvostolnoj crkvi i riznici, VERBA VOLANT – SCRIPTA MANENT, Zbornik u čast akademika Stjepana Krasića, OP, Split, 2019., 667.
*Mirjana Marasović, Šesterodijelni otvori na palači ex Ciprianis na Narodnom trgu u Splitu, GZSKH26-27/2000.-2001., Zagreb 2003., 63.
Lokacija: Marulićeva 6, istočna strana Narodnog trga, palača Ciprianis-Benedetti, Seleban
Trokutasti štit: U polju uspravljeni lav.
Na kući je ukupno pet grbova obitelji Ciprianis s lavom u štitu i šesti lav s lentom i natpisom AVDACES FORTVN(A) I(U)VAT (Sreća pomaže smione), reljef svetog Antuna Velikog / Opata i darovatelja Ciprijana Ivanova. Na reljefu se, desno i lijevo od svečeve glave, nalazi po jedan uspravni lav međusobno postavljeni jedan nasuprot drugog. Natpis, desno od sveca potvrđuje vlasnika i vrijeme:
VIR · NO ǀ BILIS CI ǀ PRIANVS · ǀ DE CIPRIAN ǀ IS · TV(n)C · CO ǀ MES · CVR ǀ CVLE · HAC ǀ IMAGINEM ǀ BEATI · ANT ǀ ONII · FIER ǀ I FECIT IN ǀ CVRCVLA ǀ IN · M(illesim)0 CCC(entesim)0 ǀ LXXXX ǀ IIII.
Reljef sv. Antuna Velikog / Opata, kršćanskog pustinjaka iz Egipta, suvremenika svetoga Duje, na uglovnici Marulićeve ulice i Ispod ure nalazi se na palači donatora. Donatora predstavlja mali kip čovjeka s bradicom i kapicom prikazan podno svečevih nogu, a koji ga je dao izraditi u Korčuli 1394. godine kako je potvrđeno na gotičkom natpisu. Ciprianus de Ciprianis, splitski i korčulanski upravitelj bio je pouzdanik hrvatsko-ugarskih krajeva kojeg bosanski kralj Tvrko I. zove muž pošteni i mudri, Čubrijan Žaninić, našeg dvora vlastelin i sluga.
Grb s likom lava s mačem nalazi se na portalu južnog pročelja kuće u ulici Korčulanskog statuta 1214. u Korčuli odakle je u Split došao Ciprijan. Od drugih poznatih obiteljskih grbova, za grb obitelji Ciprianis kipara Bonina iz Milana datiranog u razdoblje oko 1427. godine sa zvonika katedrale, a koji se čuva u Arheološkom muzeju u Splitu, ranije se smatralo da je pripadao obitelji Grisogono.
Trokutasti štit: U polju uspravljeni lav.
Na sjevernom pročelju palače Ciprianis, iznad središnjeg dijela arkada nad višedijelnim otvorom (heksaforom) nalazi se štit s lavom, znamen obitelji Ciprianis.
Rodonačelnik obitelji Ciprianis (Bilšić, de Bilša) spominje se od 1225. godine, a nakon toga drugi članovi su suci, svjedoci, egzaminatori, zastupnici splitske općine te svećenici. Najpoznatiji pripadnik obitelji Zanin Ciprijan spominje se prvi put 1348. godine, bio je sudac i rektor, izbornik, nadzornik mostava i puteva u četvrti sv. Dujma, poslanik kralja Tvrtka Dubrovčanima i knez Korčule. Ciprijani se spominju i u 15. stoljeću, a ova grana izumire s Antunom. Kontinuitet ostvaruju potomci Bilše Ciprijanova koji po njemu nose prezime Bilšić.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 92-93.
*Mario Nepo Kuzmanić, Splitski plemići, prezime i etnos, Split 1998., 91-93.
*Mirjana Marasović, Šesterodijelni otvori na palači ex Ciprianis na Narodnom trgu u Splitu, GZSKH26-27/2000.-2001., Zagreb 2003., 62, 63.
Lokacija: Marulićeva 6, križanje Marulićeve i Krešimirove ulice, palača Ciprianis-Benedetti, Seleban, sjeverno pročelje
Trokutasti štit: U polju uspravljeni lav.
Na sjevernom pročelju palače Ciprianis, iznad središnjeg dijela arkada nad višedijelnim otvorom (heksaforom) nalazi se štit s lavom, znamen obitelji Ciprianis.
Rodonačelnik obitelji Ciprianis (Bilšić, de Bilša) spominje se od 1225. godine, a nakon toga drugi članovi su suci, svjedoci, egzaminatori, zastupnici splitske općine te svećenici. Najpoznatiji pripadnik obitelji Zanin Ciprijan spominje se prvi put 1348. godine, bio je sudac i rektor, izbornik, nadzornik mostava i puteva u četvrti sv. Dujma, poslanik kralja Tvrtka Dubrovčanima i knez Korčule. Ciprijani se spominju i u 15. stoljeću, a ova grana izumire s Antunom. Kontinuitet ostvaruju potomci Bilše Ciprijanova koji po njemu nose prezime Bilšić.
Grb iznad kojeg je profilirana kamena nadstrešnica uokviren je četverolistom, trokutastim na vrhu i dnu te zaobljenim na lijevoj i desnoj strani: U polju ljestve s tri prečke i križ na vrhu.
Ispod okvira na ravnoj ploči upisano je ANNO. DNI. MDCLXXX.
Obiteljski grb nalazi se na grobnoj ploči iz druge polovine 16. stoljeća i okviru slike koju je za oltar u franjevačkom samostanu na Poljudu naslikao Francesco da Santa Crocea oko 1550. godine kada su Benedettijevi podigli prvu južnu kapelu s grobnicom i oltarom.
*Viki Borić-Jakaša, Barokna stambena arhitektura u Splitu, Radovi IPU 26. Zagreb 2002., 78.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Sveučilište u Zadru, Poslijediplomski studij Graditeljsko nasljeđe, Zadar 2015., 171-174.
*Mario-Nepo Kuzmanić, Splićani, obitelji i prezimena, Split, 2008., 44.
*Radoslav Tomić, Splitska slikarska baština, Zagreb 2002., 31-32.
Lokacija: Marulićeva 6, zapadno pročelje
Grb iznad kojeg je profilirana kamena nadstrešnica uokviren je četverolistom, trokutastim na vrhu i dnu te zaobljenim na lijevoj i desnoj strani: U polju ljestve s tri prečke i križ na vrhu.
Ispod okvira na ravnoj ploči upisano je ANNO. DNI. MDCLXXX.
Obiteljski grb nalazi se na grobnoj ploči iz druge polovine 16. stoljeća i okviru slike koju je za oltar u franjevačkom samostanu na Poljudu naslikao Francesco da Santa Crocea oko 1550. godine kada su Benedettijevi podigli prvu južnu kapelu s grobnicom i oltarom.
*Viki Borić-Jakaša, Barokna stambena arhitektura u Splitu, Radovi IPU 26. Zagreb 2002., 78.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Sveučilište u Zadru, Poslijediplomski studij Graditeljsko nasljeđe, Zadar 2015., 171-174.
*Mario-Nepo Kuzmanić, Splićani, obitelji i prezimena, Split, 2008., 44.
*Radoslav Tomić, Splitska slikarska baština, Zagreb 2002., 31-32.