ZBIRKA KAMENIH GRBOVA Split
Trokutasti štit: U plavome srebrno položeno krilo nadvisuje zlatna osmerokraka zvijezda
Kao najugledniji predstavnici splitskog plemstva Papalići su proveli objedinjavanje i pregradnju tzv. male palače Papalić, gdje su s jedne i druge strane prozora u potkrovlju grbovi obitelji Papalić koji svjedoče da su im kuće od ranije pripadale, obzirom na romanički sloj iz 13. stoljeća i romaničko-gotičku nadogradnju.
*Jerko Marasović – Tomislav Marasović, Dvije adaptacije Jurja Dalmatinca u Splitu, Radovi IPU 3-6/1979. – 1982., Zagreb 1982., 179 – 182.
*Ivo Vojnović, Novi nalazi na Maloj Papalićevoj palači u Splitu, KB 32, Split 2005., 261 – 270.
Lokacija: Šubićeva ulica, pročelje male palače Papalić, s obje strane prozora u potkrovlju
Trokutasti štit: U plavome srebrno položeno krilo nadvisuje zlatna šestokraka zvijezda.
Kao najugledniji predstavnici splitskog plemstva Papalići su proveli objedinjavanje i pregradnju tzv. male palače Papalić, gdje su s jedne i druge strane prozora u potkrovlju grbovi obitelji Papalić koji svjedoče da su im kuće od ranije pripadale, obzirom na romanički sloj iz 13. stoljeća i romaničko-gotičku nadogradnju.
*Jerko Marasović – Tomislav Marasović, Dvije adaptacije Jurja Dalmatinca u Splitu, Radovi IPU 3-6/1979. – 1982., Zagreb 1982., 179 – 182.
*Ivo Vojnović, Novi nalazi na Maloj Papalićevoj palači u Splitu, KB 32, Split 2005., 261 – 270.
Na luneti portala grb uklesan u kvadrilob koji rukama pridržavaju dva anđela: U plavome srebrno položeno krilo nadvisuje zlatna osmerokraka zvijezda.
Natpis IHS SVS nad okvirom vrha kvadriloba.
Posljednja pregradnja male Papalićeve palače pripisana je Jurju Dalmatincu, a u novijim radovima vezuje se uz majstora Andriju Alešija (i njegovu radionicu) ili uz doprinos Dalmatinčeve radionice, kao i kod velike Papalićeve palače gdje se ukazuje na mogućnost da je upravo Aleši zaslužan za prisustvo Jurjevskih elemenata u splitskom stambenom graditeljstvu sredine 15. stoljeća.
*Igor Fisković, Neki vidovi umjetničkog rada Jurja Dalmatinca u Šibeniku i Splitu, Radovi Istraživačkog centra JAZU u Zadru 27 – 28, Zadar 1981., 135 – 136.
*Emil Hilje, Andrija Aleši i stambeno graditeljstvo u Splitu sredinom 15. stoljeća, Radovi IPU 29, Zagreb 2005., 43-56.
*Jerko Marasović – Tomislav Marasović, Dvije adaptacije Jurja Dalmatinca u Splitu, Radovi IPU 3-6/1979. – 1982., Zagreb 1982., 179 – 182.
*Predrag Marković, Juraj Dalmatinac i Andrija Aleši u Splitu: majstori, radionice i suradnici, PPUD 43, Split 2017., 151 – 191.
Lokacija: Šubićeva ulica, luneta portala male Papalićeve palače
Na luneti portala grb uklesan u kvadrilob koji rukama pridržavaju dva anđela: U plavome srebrno položeno krilo nadvisuje zlatna osmerokraka zvijezda.
Natpis IHS SVS nad okvirom vrha kvadriloba.
Posljednja pregradnja male Papalićeve palače pripisana je Jurju Dalmatincu, a u novijim radovima vezuje se uz majstora Andriju Alešija (i njegovu radionicu) ili uz doprinos Dalmatinčeve radionice, kao i kod velike Papalićeve palače gdje se ukazuje na mogućnost da je upravo Aleši zaslužan za prisustvo Jurjevskih elemenata u splitskom stambenom graditeljstvu sredine 15. stoljeća.
Štit a mandrola uokviren kartušom s volutama: Razdijeljen, gore između dva trobrijega iz brijega izrasta ljiljan nadvišen sa tri šestokrake zvijezde (1, 2), dolje u kosoj gredi dva dlana.
Gore slova G D C. Dolje slova C S
Ispod grba je natpis iz crkve sv. Martina
Juraj Dragišić odnosno de Caris (1572. – 1658.), bio je splitski kanonik, pisac i humanist. Iz njegove oporuke 1656. godine, osim godine rođenja i činjenice da potječe iz Poljica, doznaje se o njegovoj kući, zemljama, prihodima i rodbini. Vikar trojice splitskih nadbiskupa bio je i upravitelj crkve sv. Martina de Colonia u Martinskom prolazu istočno od Pjace gdje je grb ugrađen zajedno s natpisom jer se i nova Jurjeva kuća nalazila kraj crkve koju je on temeljito obnovio.
Juraj de Caris sastavio je i stihove na hrvatskom kojima opisuje svoj grb:
Zvizde dajut svitlost, a gora žilj bili
Dvi desnice kripost, suproć svakoj sili.
Juraj je najpoznatiji predstavnik obitelji čije grbovi se nalaze u Dioklecijanovoj ulici 7 i u Cosmijevoj ulici, u nekadašnjoj palači Geremija na pročelju zgrade i na kruni bunara.
*Duplančić, Arsen, Oporuka splitskog kanonika i književnika Jurja de Carisa (Dragišića), Croatica christiana periodica 34, Zagreb 1994., 155–166.
*Cvito Fisković, O splitskom književniku Jurju Dragišiću de Caris, Split 1962., 2–28.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121–123.
Lokacija: Ulica Priora Petra između ulaza br. 6 i 8 ugrađen u visini prvoga kata (Martinski prolaz)
Štit a mandrola uokviren kartušom s volutama: Razdijeljen, gore između dva trobrijega iz brijega izrasta ljiljan nadvišen sa tri šestokrake zvijezde (1, 2), dolje u kosoj gredi dva dlana.
Gore slova G D C. Dolje slova C S.
Ispod grba je natpis iz crkve sv. Martina.
Juraj Dragišić odnosno de Caris (1572. – 1658.), bio je splitski kanonik, pisac i humanist. Iz njegove oporuke 1656. godine, osim godine rođenja i činjenice da potječe iz Poljica, doznaje se o njegovoj kući, zemljama, prihodima i rodbini. Vikar trojice splitskih nadbiskupa bio je i upravitelj crkve sv. Martina de Colonia u Martinskom prolazu istočno od Pjace gdje je grb ugrađen zajedno s natpisom jer se i nova Jurjeva kuća nalazila kraj crkve koju je on temeljito obnovio.
Juraj de Caris sastavio je i stihove na hrvatskom kojima opisuje svoj grb:
Juraj je najpoznatiji predstavnik obitelji čije grbovi se nalaze u Dioklecijanovoj ulici 7 i u Cosmijevoj ulici, u nekadašnjoj palači Geremija na pročelju zgrade i na kruni bunara.
Trolisni križ između vijenca od ukrštenih palminih grančica. Sve uokvireno okvirom od izmjeničnih zubaca. Naziru se tragovi boje.
Grb s prikazom križa na dvorišnom sklopu sv. Duha mogao je pripadati bratovštini koja se spominje od 14. stoljeća kada se skrbila o bolnici siromaha, a stekla je posjede i prihode koji su omogućavali pregradnje i dogradnje crkve.
Crkva je postojala od ranog srednjeg vijeka i vremenom je doživjela razne preinake. Iznad lunete s grbom je reljef Krista, a u 14. stoljeću sklop se temeljito pregrađuje i povećava. Sredinom 15. stoljeća u gradu boravi Andrija Aleši iz Drača, bratim crkve u kojoj je za života 1503. godine sebi napravio grobnicu.
*Stanko Piplović, Arhitektonski razvoj sakralnog sklopa sv. Duha u Splitu, Prostor 19, 1(41), Zagreb 2011., 19.28.
Lokacija: Domaldova 7, sklop crkve sv. Duha, istočno pročelje, luneta nad ulazom u dvorište
Trolisni križ između vijenca od ukrštenih palminih grančica. Sve uokvireno okvirom od izmjeničnih zubaca. Naziru se tragovi boje.
Grb s prikazom križa na dvorišnom sklopu sv. Duha mogao je pripadati bratovštini koja se spominje od 14. stoljeća kada se skrbila o bolnici siromaha, a stekla je posjede i prihode koji su omogućavali pregradnje i dogradnje crkve.
Crkva je postojala od ranog srednjeg vijeka i vremenom je doživjela razne preinake. Iznad lunete s grbom je reljef Krista, a u 14. stoljeću sklop se temeljito pregrađuje i povećava. Sredinom 15. stoljeća u gradu boravi Andrija Aleši iz Drača, bratim crkve u kojoj je za života 1503. godine sebi napravio grobnicu.
Trolisni križ između vijenca od ukrštenih palminih grančica. Sve uokvireno okvirom od izmjeničnih zubaca.
Grb s prikazom križa na crkvi sv. Duha mogao je pripadati istoimenoj bratovštini koja se spominje od 14. stoljeća kada se skrbila o bolnici siromaha, a stekla je posjede i prihode koji su omogućavali pregradnje i dogradnje crkve. Hospital je djelovao od 15. do početaka 17. stoljeća kada je pretvoren u instituciju za skrb mletačke vojske.
*Stanko Piplović, Arhitektonski razvoj sakralnog sklopa sv. Duha u Splitu, Prostor 19, 1(41), Zagreb 2011., 19.28.
*Irena Benyovsky - Tatjana Buklijaš, Bratovština i hospital sv. Duha u Splitu u srednjem i ranom novom vijeku, Raukarov zbornik, N. Budak (ur.), Zagreb 2005., 625-657
Lokacija: Trogirska ulica, sklop crkve sv. Duha, južno pročelje, luneta nad ulazom u crkvu
Trolisni križ između vijenca od ukrštenih palminih grančica. Sve uokvireno okvirom od izmjeničnih zubaca.
Grb s prikazom križa na crkvi sv. Duha mogao je pripadati istoimenoj bratovštini koja se spominje od 14. stoljeća kada se skrbila o bolnici siromaha, a stekla je posjede i prihode koji su omogućavali pregradnje i dogradnje crkve. Hospital je djelovao od 15. do početaka 17. stoljeća kada je pretvoren u instituciju za skrb mletačke vojske.
*Irena Benyovsky – Tatjana Buklijaš, Bratovština i hospital sv. Duha u Splitu u srednjem i ranom novom vijeku, Raukarov zbornik, N. Budak (ur.), Zagreb 2005., 625-657
Ovalni štit uokviren kartušom s volutama: Razdijeljen, gore između dva trobrijega iz brijega izrasta ljiljan nadvišen sa tri šestokrake zvijezde (1, 2), dolje u kosoj gredi dva dlana.
Juraj Dragišić odnosno de Caris (1572. – 1658.), bio je splitski kanonik, pisac i humanist.
Juraj je najpoznatiji predstavnik obitelji čije grbovi su na pročelju zgrade i na kruni bunara palače koja je bila u vlasništvu obitelji De Caris, a vjerojatno je od druge polovine 18. stoljeća prešla u vlasništvo obitelji Geremija. Kuća u srednjovjekovnom dijelu grada je trokatnica s krovom spojena sa susjednim objektom. Grb je na glavnom, južnom pročelju podijeljenom na prizemlje i tri kata od kojih su pojedini dijelovi sagrađeni naknadno, a drugi grb je na kruni bunara u atriju iste palače.
*Cvito Fisković, O splitskom književniku Jurju Dragišiću de Caris, Split 1962., 2–28.
*Cvito Fisković, Dom Jurja Dragišića sred Splita, Ivan Paštrić (1636. – 1708.), život, djelo i suvremenici, Split 1988., 139–140.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121–123.
Lokacija: Cosmijeva 1, Palača Geremija, južno pročelje, iznad balkona prvoga kata
Ovalni štit uokviren kartušom s volutama: Razdijeljen, gore između dva trobrijega iz brijega izrasta ljiljan nadvišen ss tri šestokrake zvijezde (1, 2), dolje u kosoj gredi dva dlana.
Juraj Dragišić odnosno de Caris (1572. – 1658.), bio je splitski kanonik, pisac i humanist.
Juraj je najpoznatiji predstavnik obitelji čije grbovi su na pročelju zgrade i na kruni bunara palače koja je bila u vlasništvu obitelji De Caris, a vjerojatno je od druge polovine 18. stoljeća prešla u vlasništvo obitelji Geremija. Kuća u srednjovjekovnom dijelu grada je trokatnica s krovom spojena sa susjednim objektom. Grb je na glavnom, južnom pročelju podijeljenom na prizemlje i tri kata od kojih su pojedini dijelovi sagrađeni naknadno, a drugi grb je na kruni bunara u atriju iste palače.
*Cvito Fisković, Dom Jurja Dragišića sred Splita, Ivan Paštrić (1636. – 1708.), život, djelo i suvremenici, Split 1988., 139–140.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121–123.
Štit u obliku konjske glave: Preko zlatno i plavo razdijeljenog crvena kosa greda.
Duž Pisture, sjeverno od burgusa, početkom 16. stoljeća bio je sagrađen skošeni jaki kameni zid otraga ispunjen zemljom. Danas je uočljiv grb na zgradi u Tomislavovoj ulici do nastavka bastiona prema Marmontovoj sa štitom oblika konjske glave i može ga se datirati u 16. stoljeće. Grb bi mogao pripadati generalnom providuru Diedu.
*Coronelli, Vinzenzo Maria, Blasone Veneto o gentilizie insigne delle famiglie patrizie, Stampato da Gio. Batista Tramotin, Venezia 1706., 36. https://marciana.venezia.sbn.it/manoscritti/HTM/Blasone.htm (pristupljeno 17. 1. 2020.)
*Dujam Srećko Karaman, Il Re d´ Armi di Spalato, tab. 68., br. 3.
*Elvira Šarić Kostić, Mletački kaštel u Splitu, Split 2020., 95-97.
Lokacija: Ulica kralja Tomislava 4, gradske zidine između Pisture i bastiona Civran
Štit u obliku konjske glave: Preko zlatno i plavo razdijeljenog crvena kosa greda.
Duž Pisture, sjeverno od burgusa, početkom 16. stoljeća bio je sagrađen skošeni jaki kameni zid otraga ispunjen zemljom. Danas je uočljiv grb na zgradi u Tomislavovoj ulici do nastavka bastiona prema Marmontovoj sa štitom oblika konjske glave i može ga se datirati u 16. stoljeće. Grb bi mogao pripadati generalnom providuru Diedu.
*Dujam Srećko Karaman, Il Re d´ Armi di Spalato, tab. 68., br. 3.
*Elvira Šarić Kostić, Mletački kaštel u Splitu, Split 2020., 95-97
Trokutasti štit: U plavome zlatni raskriljeni orao. Uz stranice štita ostatak ploče grba koji je bio dijelom gotičkog višedijelnog prozora.
Grb pripada među najstarije splitske grbove, a naknadno je kao spolij ugrađen u zid samostana sv. Marije de Taurello prigodom njegove pregradnje u 17. i 18. stoljeću. Obitelj Cipci je, uz obitelj Cindro, Grisogono i Tartaglia, rijetka splitska živuća obitelj. Ženski benediktinski samostan ukinut je 1807. godine kada su opatice prešle u Zadar.
Ostali grbovi Cipci u Splitu: u Muzeju grada Splita tri su znamena, a jedan je grb opatice Dobrice Cipci iz benediktinskog samostana sv. Arnira (1579. – 1590.), na zapadnoj strani Peristila nalazi se grb na palači u luneti južnog portala (u vijencu), na pilastrima trećeg kata dva orla i na pročelju sjeverne palače Grisogono (ispod luka trijema Dioklecijanove palače). Grb na nadgrobnoj ploči u katedrali s vodoravno razdijeljenim štitom, gore raskriljeni orao nadesno, a dolje bez sadržaja, pripadao je kanoniku Cipciju iz 16. stoljeća.
*Arsen Duplančić, Nepoznati tlocrt samostana sv. Marije de Taurello u Splitu, Kačić XXV, Split 1993., 474
*Arsen Duplančić, Arhivsko-bibliografski podaci o nekim splitskim spomenicima iz Arheološkog muzeja, VAPD 100, Split 2007., 213.
*Milan Ivanišević, Grbovi u splitskoj prvostolnoj crkvi i riznici, u: Zbornik u čast akademika Stjepana Krasića VERBA VOLANT – SCRIPTA MANENT (pr. B. Matulić, V. Lupis), Split 2019.,674-675.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 115-118.
Lokacija: Ulica kraj sv. Marije, južni zid nekadašnjeg samostana sv. Marije de Taurello
Trokutasti štit: U plavome zlatni raskriljeni orao. Uz stranice štita ostatak ploče grba koji je bio dijelom gotičkog višedijelnog prozora.
Grb pripada među najstarije splitske grbove, a naknadno je kao spolij ugrađen u zid samostana sv. Marije de Taurello prigodom njegove pregradnje u 17. i 18. stoljeću. Obitelj Cipci je, uz obitelj Cindro, Grisogono i Tartaglia, rijetka splitska živuća obitelj. Ženski benediktinski samostan ukinut je 1807. godine kada su opatice prešle u Zadar.
Ostali grbovi Cipci u Splitu: u Muzeju grada Splita tri su znamena, a jedan je grb opatice Dobrice Cipci iz benediktinskog samostana sv. Arnira (1579. – 1590.), na zapadnoj strani Peristila nalazi se grb na palači u luneti južnog portala (u vijencu), na pilastrima trećeg kata dva orla i na pročelju sjeverne palače Grisogono (ispod luka trijema Dioklecijanove palače). Grb na nadgrobnoj ploči u katedrali s vodoravno razdijeljenim štitom, gore raskriljeni orao nadesno, a dolje bez sadržaja, pripadao je kanoniku Cipciju iz 16. stoljeća.
Trokutasti štit: U polju tri kose grede. Iznad štita kaciga s propetim konjem. Ispod krune natpis N. F. P.
Crkva Gospe od Zdravlja građena je u razdoblju od 1759. do 1771. godine, a koju su prema legendi, ali i prema povijesnim izvorima, protivnici gradnje nastojali zaustaviti te je splitski knez i kapetan postavio grb na novi zid, a topove s gradskih bedema usmjerio prema crkvi i prema onima koji bi se usudili rušiti je kako bi pokazao da je gradnja crkve pod njegovom zaštitom.
Ako se radi o grbu koji se u literaturi navodi kao grb iz razdoblja gradnje koji je na crkvi bio postavljen do 1936. godine te da je to grb kneza i kapetana Daniela Balbija q Francesco (1757.-1759.), isto tako grb bi mogao pripadati i knezu i kapetanu Zan Antoniju Trevisanu, q Polo (1759. – 1762.) ili Zan Francescu Pasqualigu (1773. – 1776.) jer se u štitovima tih obitelji čiji su članovi obnašali kneževsku dužnost u razdoblju gradnje crkve nalaze tri kose grede.
U izvorima se spominje i grb izvanrednog providura za zdravstvo Simona Contarinija (1732.) koji je željeznom kukom bio pričvršćen na zidu prve kapele na mjestu današnje crkve Gospe od Zvonike, a tri grede dio su jedne od mnogbrojnih inačica grba obitelji Contarini.
Godine 1735. osnovan je franjevački samostan nakon što su se franjevci iz Sinja 1715. sklonili u Split. Sam zvonik, iako uz sumnju, ali zbog dokumentacije o gradnji iz 1846. godine, pripisivao se Vicku Andriću. Do 1936. grb se nalazio na pročelju crkve jer je nova crkva sagrađena 1937. godine prema projektu arhitekta Lavoslava Horvata. Zvonik je ostao dio cjeline i u najnovijoj obnovi, pregradnji i dogradnji samostana izvedenoj 1987. godine prema projektu arhitekta Ante Rožića.
*O. Ante Crnica, Naša Gospa od Zdravlja i njezina slava. Kritički prikaz štovanja čudotvorne Gospe od Zdravlja, Njezina svetišta i samostana u Splitu na Dobrome, Šibenik, 1939., 124-125.
*Arsen Duplančić, O splitskim zvonicima, KB 37, 2011., 150-151, 167.
*Duško Kečkemet, Vicko Andrić arhitekt i konzervator:1793-1866., Split 1993., 151-152.
*Joško Belamarić, Za Vicka Andrića: jedan zvonik više, jedan zvonik manje, KiG 3-4, Pučišća 2010, 77.
Lokacija: Zvonik Gospe od Zdravlja, južni zid
Štit u obliku konjske glave povijen u volute: U polju tri kose grede. Iznad štita kaciga s propetim konjem. Ispod krune natpis N. F. P.
Crkva Gospe od Zdravlja građena je u razdoblju od 1759. do 1771. godine, a koju su prema legendi, ali i prema povijesnim izvorima, protivnici gradnje nastojali zaustaviti te je splitski knez i kapetan postavio grb na novi zid, a topove s gradskih bedema usmjerio prema crkvi i prema onima koji bi se usudili rušiti je kako bi pokazao da je gradnja crkve pod njegovom zaštitom.
Ako se radi o grbu koji se u literaturi navodi kao grb iz razdoblja gradnje koji je na crkvi bio postavljen do 1936. godine te da je to grb kneza i kapetana Daniela Balbija q Francesco (1757.-1759.), isto tako grb bi mogao pripadati i knezu i kapetanu Zan Antoniju Trevisanu, q Polo (1759. – 1762.) ili Zan Francescu Pasqualigu (1773. – 1776.) jer se u štitovima tih obitelji čiji su članovi obnašali kneževsku dužnost u razdoblju gradnje crkve nalaze tri kose grede.
U izvorima se spominje i grb izvanrednog providura za zdravstvo Simona Contarinija (1732.) koji je željeznom kukom bio pričvršćen na zidu prve kapele na mjestu današnje crkve Gospe od Zvonike, a tri grede dio su jedne od mnogbrojnih inačica grba obitelji Contarini.
Godine 1735. osnovan je franjevački samostan nakon što su se franjevci iz Sinja 1715. sklonili u Split. Sam zvonik, iako uz sumnju, ali zbog dokumentacije o gradnji iz 1846. godine, pripisivao se Vicku Andriću. Do 1936. grb se nalazio na pročelju crkve jer je nova crkva sagrađena 1937. godine prema projektu arhitekta Lavoslava Horvata. Zvonik je ostao dio cjeline i u najnovijoj obnovi, pregradnji i dogradnji samostana izvedenoj 1987. godine prema projektu arhitekta Ante Rožića.
Štit u obliku tarče: U polju polovica konja uspravljenog nalijevo.
Lokacija: Stup na uglu Ulice sv. Nikole Tavilića i Ulice Petra Nakića
Štit u obliku tarče: U polju polovica konja uspravljenog nalijevo.