ZBIRKA KAMENIH GRBOVASplit
Štit u obliku tarče: U plavome srebrno položeno krilo nadvisuje zlatna šestokraka zvijezda. Ukras kaciga okružena grozdovima vinove loze iz koje izrasta krilati zmaj. Iz kacige se oko štita spušta mesnato akantusovo lišće
Na obrubu lunete uklesan je natpis renesansnom kapitalom, a isti tekst otkriven je u rukopisu Marulićevih latinskih pjesama, tzv. Glasgowski rukopis:
IN MAGNVM LATRARE CANES NOLITE DRACONEM HIC ETIAM TAVROS ORE VORARE POTEST.
Nemojte lajati, psi, na ovoga velikog zmaja: Čak i golemi bik raljama lak mu je plijen. (prijevod Darko Novaković)
Monumentalni portal zaokružen je dekoracijom s motivom izmjeničnih zubaca i bogatim akroterijem na vrhu.
Prvi Papalići spominju se u Poljicima u 12. stoljeću kao knezovi i župani. Kroz 14. i 15. stoljeće svi su na istaknutim komunalnim i crkvenim službama (suci, rektori, članovi Velikog vijeća, kanonici). Njihov dom bio je stjecište splitskih humanista. Loza izumire u 18. stoljeću, a poslije se javljaju po ženskoj lozi kao Soppe-Papali.
*Bratislav Lučin, Iter Marulianum. Od Splita do Venecije tragovima Marka Marulića, Rim 2008., 63.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1988., 26.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121–123.
Lokacija: Papalićeva 1, portal palače Papalić
Štit u obliku tarče: U plavome srebrno položeno krilo nadvisuje zlatna šestokraka zvijezda. Ukras kaciga okružena grozdovima vinove loze iz koje izrasta krilati zmaj. Iz kacige se oko štita spušta mesnato akantusovo lišće.
Na obrubu lunete uklesan je natpis renesansnom kapitalom, a isti tekst otkriven je u rukopisu Marulićevih latinskih pjesama, tzv. Glasgowski rukopis:
IN MAGNVM LATRARE CANES NOLITE DRACONEM HIC ETIAM TAVROS ORE VORARE POTEST.
Nemojte lajati, psi, na ovoga velikog zmaja: Čak i golemi bik raljama lak mu je plijen. (prijevod Darko Novaković)
Monumentalni portal zaokružen je dekoracijom s motivom izmjeničnih zubaca i bogatim akroterijem na vrhu.
Prvi Papalići spominju se u Poljicima u 12. stoljeću kao knezovi i župani. Kroz 14. i 15. stoljeće svi su na istaknutim komunalnim i crkvenim službama (suci, rektori, članovi Velikog vijeća, kanonici). Njihov dom bio je stjecište splitskih humanista. Loza izumire u 18. stoljeću, a poslije se javljaju po ženskoj lozi kao Soppe-Papali.
*Bratislav Lučin, Iter Marulianum. Od Splita do Venecije tragovima Marka Marulića, Rim 2008., 63.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1988., 26.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121-123.
Trokutasti štit: U plavome srebrno položeno krilo nadvisuje zlatna šestokraka zvijezda. Grb drži anđeo štitonoša.
Obitelj s više različitih oblika imena kao Papalis, Papali, de Papalibus ili Papalić, podrijetlom je iz Poljica. Palaču u kojoj je danas smješten Muzej grada Splita preuređuju krajem 15. i početkom 16. stoljeća, a vanjsko stubište u istočnom dijelu dvorišta vodi u veliku dvoranu na prvom katu (piano nobile) kojom dominira veliki četverokrilni prozor koji krasi obiteljski grb kojeg drži anđeo.
Poznato je više Papalićevih grbova, a heraldički su nedosljedni u izvedbi zvijezde. Zvijezda nad krilom u Papalićevu grbu na dvorišnom portalu ima osam krakova kao i nad portalom prvog kata i na grbovima male Papalićeve palače, dok zvijezda na kruni bunara i nad kvadriforom ima šest krakova. Jedan grb nalazio se u atriju kuće u Alešijevoj 6, a jedan u Nehaju u Kaštel Štafiliću i ima šest zvijezda. Gotički grb obitelji Papalić s neke srušene građevine u Splitu čuva se u Muzeju grada Omiša, a pripadao je Zbirci Radman. Još jedan obiteljski grb čuva se u Muzeju grada Splita, a pronađen je prigodom preuređenja palače Milesi.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1988., 26.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121–123.
Lokacija: Papalićeva ulica 1
Trokutasti štit: U plavome srebrno položeno krilo nadvisuje zlatna šestokraka zvijezda. Grb drži anđeo štitonoša.
Obitelj s više različitih oblika imena kao Papalis, Papali, de Papalibus ili Papalić, podrijetlom je iz Poljica. Palaču u kojoj je danas smješten Muzej grada Splita preuređuju krajem 15. i početkom 16. stoljeća, a vanjsko stubište u istočnom dijelu dvorišta vodi u veliku dvoranu na prvom katu (piano nobile) kojom dominira veliki četverokrilni prozor koji krasi obiteljski grb kojeg drži anđeo.
Poznato je više Papalićevih grbova, a heraldički su nedosljedni u izvedbi zvijezde. Zvijezda nad krilom u Papalićevu grbu na dvorišnom portalu ima osam krakova kao i nad portalom prvog kata i na grbovima male Papalićeve palače, dok zvijezda na kruni bunara i nad kvadriforom ima šest krakova. Jedan grb nalazio se u atriju kuće u Alešijevoj 6, a jedan u Nehaju u Kaštel Štafiliću i ima šest zvijezda. Gotički grb obitelji Papalić s neke srušene građevine u Splitu čuva se u Muzeju grada Omiša, a pripadao je Zbirci Radman. Još jedan obiteljski grb čuva se u Muzeju grada Splita, a pronađen je prigodom preuređenja palače Milesi.
*Duško Kečkemet, Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Split 1988., 26.
*Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita, Split, 2018., 121–123.
Trokutasti štit: U crvenome srebrno položeno krilo nadvisuje zlatni lav u prolazu.
Lokacija:
Trokutasti štit: U crvenome srebrno položeno krilo nadvisuje zlatni lav u prolazu.
Trokutasti štit: U polju latinski križ izrasta iz trobrijega nad godinom 1757. Štit je uokviren okvirom izmjeničnih zubaca.
O vlasniku grba može se samo pretpostavljati, ako se radi o naknadnom priklesavanju gotičkog grba godina se može povezati s nadbiskupom Nikolom Dinaričić koji je 1757. stupio na nadbiskupsku stolicu, ali iako grb Dinaričić ima više varijanti grba, ovaj grb ima samo jedan isti element, a to je trobrijeg.
*Dujam Srećko Karaman, Il Re d´ Armi di Spalato, Tab. 28., br. 7.
Lokacija: Papalićeva ulica 4, južno pročelje kuće u visini visokog prizemlja
Trokutasti štit: U polju latinski križ izrasta iz trobrijega nad godinom 1757. Štit je uokviren okvirom izmjeničnih zubaca.
O vlasniku grba može se samo pretpostavljati, ako se radi o naknadnom priklesavanju gotičkog grba godina se može povezati s nadbiskupom Nikolom Dinaričić koji je 1757. stupio na nadbiskupsku stolicu, ali iako grb Dinaričić ima više varijanti grba, ovaj grb ima samo jedan isti element, a to je trobrijeg.
*Dujam Srećko Karaman, Il Re d´ Armi di Spalato, Tab. 28., br. 7.
Štit a mandrola: Raskoljen, desno križ, lijevo pet ljiljana (2, 2, 1).
Grbovi su smješteni u lukovima gotičke trifore iznad koje je kameno uže. U Karamanovom grbovniku grb je nacrtan s naznakom mjesta kuća Marulić.
*Dujam Srećko Karaman, Il Re d´ Armi di Spalato, tab. 20., br. 11; tab. 104.
Lokacija: Nepotova ulica, istočno pročelje palače, visina prvoga kata
Štit a mandrola: Raskoljen, desno križ, lijevo pet ljiljana (2, 2, 1).
Grbovi su smješteni u lukovima gotičke trifore iznad koje je kameno uže.
U Karamanovom grbovniku grb je nacrtan s naznakom mjesta kuća Marulić.
*Dujam Srećko Karaman, Il Re d´ Armi di Spalato, tab. 20., br. 11; tab. 104.
Ulomak grba sa sačuvanim geslom na lenti iznad nojeve glave koji stoji na kacigi na ploči naknadno ugrađenoj na pročelju kuće na zapadnoj strani ulice. Natpis glasi: DE. PIV. DVRI. OROSI. (I najtvrđe ću požderati!)
Radi se o gornjem dijelu grba s istim geslom, koje se različito tumačilo, kao na portalu palače Augubio u Dioklecijanovoj ulici, samo je uklesano jedno slovo I manje (PIIV), te se pretpostavlja da se radi o grbu Augubio. Batista de Augubio, vlasnik palače u Dioklecijanovoj ulici imao je nekoliko kuća u gradu.
Smatra se da je motiv noja koji u kljunu drži ručku mača s grbom i istim geslom, vlasnik palače u Dioklecijanovoj ulici Batista de Augubio, preuzeo od urbinskog vojvode koji je vladao i Gubbiom u Umbriji, odakle je vlasnik podrijetlom. Isti motiv nalazi se na dekoracijama raznih predmeta i namještaja vezanih uz vojvodu Federika de Montefeltre, a prethodno je na grobu Antonija de Montefeltre (1404. godine) taj znamen uklesan na njegovu grobu.
Osim tri obiteljska grba na palači Augubio, grb se nalazi i na ukrasnoj borduri nadgrobne ploče sina vlasnika palače u Dioklecijanovoj ulici kanonika Ivana Krstitelja Augubija (1460. – 1490.) iz samostana na Sustipanu.
*Radoslav Bužančić – Anita Brakus, Virtus i fortuna. Tragovima Petrarkinog De Remediisa na pročeljima splitskih humanističkih palača, KiG 3-4, Pučišća 2011., 43-45, 56-58.
*Arsen Duplančić, Prilog o nadgrobnim spomenicima starijeg doba u Splitu, KB 34, Split 2007., 232-234.
Lokacija: Nepotova ulica, pročelje kuće
Ulomak grba sa sačuvanim geslom na lenti iznad nojeve glave koji stoji na kacigi na ploči naknadno ugrađenoj na pročelju kuće na zapadnoj strani ulice. Natpis glasi: DE. PIV. DVRI. OROSI. (I najtvrđe ću prožderati!).
Radi se o gornjem dijelu grba s istim geslom, koje se različito tumačilo, kao na portalu palače Augubio u Dioklecijanovoj ulici, samo je uklesano jedno slovo I manje (PIIV), te se pretpostavlja da se radi o grbu Augubio. Batista de Augubio, vlasnik palače u Dioklecijanovoj ulici imao je nekoliko kuća u gradu.
Smatra se da je motiv noja koji u kljunu drži ručku mača s grbom i istim geslom, vlasnik palače u Dioklecijanovoj ulici Batista de Augubio, preuzeo od urbinskog vojvode koji je vladao i Gubbiom u Umbriji, odakle je vlasnik podrijetlom. Isti motiv nalazi se na dekoracijama raznih predmeta i namještaja vezanih uz vojvodu Federika de Montefeltre, a prethodno je na grobu Antonija de Montefeltre (1404. godine) taj znamen uklesan na njegovu grobu.
Osim tri obiteljska grba na palači Augubio, grb se nalazi i na ukrasnoj borduri nadgrobne ploče sina vlasnika palače u Dioklecijanovoj ulici kanonika Ivana Krstitelja Augubija (1460. – 1490.) iz samostana na Sustipanu.
Trokutasti štit: U razdijeljenom poput zaobljenog klina izrasta kroz kotač stabljika s dva ljiljana. Anđeo raskriljenih krila rukama drži štit na njegovu vrhu. Ispod štita s lijeve i desne strane grozd i vinova loza. Grb je uokviren izmjeničnim nizom zubaca.
Za sada nije utvrđen nositelj grba koji je postavljen na pročelju ožbukane kuće na Carrarinoj poljani za koju su poznati vlasnici u kasnijem razdoblju 18. i 19. stoljeća, a jedan od njih je i trgovac Antun Solitro.
Anđeo kao čuvar grba javlja se kod više grbova u Splitu poput grba nadbiskupa de Judicibsa s katedrale ili obiteljskog grba s kulom u štitu u Bosanskoj ulici.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 147.
*Dujam Srećko Karaman, Il Re d´ Armi di Spalato, Tab. 27., br. 3.
Lokacija: Carrarina poljana 4, zapadno pročelje kuće, visina 2. kata
Trokutasti štit: U razdijeljenom poput zaobljenog klina izrasta kroz kotač stabljika s dva ljiljana. Anđeo raskriljenih krila rukama drži štit na njegovu vrhu. Ispod štita s lijeve i desne strane grozd i vinova loza. Grb je uokviren izmjeničnim nizom zubaca.
Za sada nije utvrđen nositelj grba koji je postavljen na pročelju ožbukane kuće na Carrarinoj poljani za koju su poznati vlasnici u kasnijem razdoblju 18. i 19. stoljeća, a jedan od njih je i trgovac Antun Solitro.
Anđeo kao čuvar grba javlja se kod više grbova u Splitu poput grba nadbiskupa de Judicibsa s katedrale ili obiteljskog grba s kulom u štitu u Bosanskoj ulici.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Zadar 2015., 147.
*Dujam Srećko Karaman, Il Re d´ Armi di Spalato, Tab. 27., br. 3.
Štit u obliku konjske glave uokviren vijencem lovorova lišća s viticama izvan vijenca na vrhu i dnu: U srebrnome iz desnog ruba izrasta ruka u crnome rukavu i drži crvenu vatru koja izrasta iz zelenog ćupa. Inicijali M. i V. lijevo i desno od vrha posude.
Inačica grba obitelji Benedetti na grbu u donjoj lijevoj četvrtini obiteljskog grba u Heyerovu grbovniku predstavlja šaku koja stišće plamen koji se izdiže iz žare, a za slova M. i V. pretpostavlja se da se mogu odnositi na Marijetu, unuku Ivana Benedettija, udanu Michieli-Vitturi.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Sveučilište u Zadru, Poslijediplomski studij Graditeljsko nasljeđe, Zadar 2015., 175-177.
*Heyer von Rosenfeld, Carl Georg Friedrich, Der Adlel des Königreichs Dalmatien, Nürnberg 1873.
Lokacija: Carrarina poljana 4, portal kuće
Štit u obliku konjske glave uokviren vijencem lovorova lišća s viticama izvan vijenca na vrhu i dnu: U srebrnome iz desnog ruba izrasta ruka u crnome rukavu drži crvenu vatru koja izrasta iz zelenog ćupa. Inicijali M. i V. lijevo i desno od vrha posude.
Inačica grba obitelji Benedetti na grbu u donjoj lijevoj četvrtini obiteljskog grba u Heyerovu grbovniku predstavlja šaku koja stišće plamen koji se izdiže iz žare, a za slova M. i V. pretpostavlja se da se mogu odnositi na Marijetu, unuku Ivana Benedettija, udanu Michieli-Vitturi.
Štit u obliku tarče: U srebrnome iz desnog ruba izrasta ruka u crnome rukavu i drži crvenu vatru koja izrasta iz zelenog ćupa. Inicijali M. i V. lijevo i desno od posude.
Inačica grba obitelji Benedetti kao što je prikazano na grbu u donjoj lijevoj četvrtini obiteljskog grba u Heyerovu grbovniku. Pretpostavlja se da se slova M. i V. odnose na Marijetu, unuku Ivana Benedettija, udanu Michieli-Vitturi.
*Josip Bosnić, Grbovi na srednjovjekovnim stambenim kućama u Splitu, Magistarski rad, Sveučilište u Zadru, Poslijediplomski studij Graditeljsko nasljeđe, Zadar 2015., 175-177.
*Heyer von Rosenfeld, Carl Georg Friedrich, Der Adlel des Königreichs Dalmatien, Nürnberg 1873.
Lokacija: Carrarina poljana 4, kruna bunara u dvorištu
Štit u obliku tarče: U srebrnome iz desnog ruba izrasta ruka u crnome rukavu i drži crvenu vatru koja izrasta iz zelenog ćupa. Inicijali M. i V. lijevo i desno od vrha posude.
Inačica grba obitelji Benedetti kao što je prikazano na grbu u donjoj lijevoj četvrtini obiteljskog grba u Heyerovu grbovniku. Pretpostavlja se da se slova M. i V. odnose na Marijetu, unuku Ivana Benedettija, udanu Michieli-Vitturi.
Trokutasti štit U polju prsten.
Jedan od tri grba mletačke obitelji Barbaro na gradskim zidinama ugrađen je u vrijeme podizanja i ojačavanja gradskih zidina tijekom druge polovine 15. stoljeća zbog ugroženosti od Osmanlija. Mletačka Republika 1448. godine zahtijeva da se ojačaju i utvrde zidovi Palače jer prijete padom i okolo nema utvrda. To je učinjeno u vrijeme kneza Barbara, Donata (1449. – 1451.) ili Mattea (1458. – 1461.) kada je obiteljski grb ugrađen na tri mjesta s unutrašnje strane zidova i to u zadebljanje istočnog zida, u sjevernom zidu (to je prikazani grb koji se vidi s Carrarine poljane) te grb na kraju sjevernog zida, udaljen 3,5 m od sjeverozapadne kule, dostupan unutar prostora Mediteranskog centra za graditeljsko naslijeđe.
Jerko Marasović – Sanja Buble – Katja Marasović – Snježana Perojević, Prostorni razvoj jugoistočnog dijela Dioklecijanove palače u Splitu, Prostor 8, 3/20, Zagreb 2000., 175-238.
Elvira Šarić Kostić, Mletački kaštel u Splitu, Split 2020., 95-97.
Lokacija: Sjeverni zid Dioklecijanove palače, južno lice zida srednjovjekovnog obrambenog ophoda.
Trokutasti štit: U polju prsten.
Jedan od tri grba mletačke obitelji Barbaro na gradskim zidinama ugrađen je u vrijeme podizanja i ojačavanja gradskih zidina tijekom druge polovine 15. stoljeća zbog ugroženosti od Osmanlija.
Mletačka Republika 1448. godine zahtijeva da se ojačaju i utvrde zidovi Palače jer prijete padom i okolo nema utvrda. To je učinjeno u vrijeme kneza Barbara, Donata (1449. – 1451.) ili Mattea (1458. – 1461.) kada je obiteljski grb ugrađen na tri mjesta s unutrašnje strane zidova i to u zadebljanje istočnog zida, u sjevernom zidu (to je prikazani grb koji se vidi s Carrarine poljane) te grb na kraju sjevernog zida, udaljen 3,5 m od sjeverozapadne kule, dostupan unutar prostora Mediteranskog centra za graditeljsko naslijeđe.
*Jerko Marasović – Sanja Buble – Katja Marasović – Snježana Perojević, Prostorni razvoj jugoistočnog dijela Dioklecijanove palače u Splitu, Prostor 8, 3/20, Zagreb 2000., 175-238.
*Elvira Šarić Kostić, Mletački kaštel u Splitu, Split 2020., 95-97.